Početkom dvadesetog stoljeća škola nije imala svoju dvoranu, nego su učenici koristili vojničko vježbalište. Zanimljiv je pristup tjelesnom odgoju koji se razlikuje od današnjeg: „Pedagoškoj gimnastici su vježbe samo sredstvo, a ne svrha, pa zato se nije išlo za tim, da se vježbama na spravama dođe do osobite neke vještine, već da se tijelo jednakomjerno jača. Pored toga se nastojalo, da gimnastika đacima bude kao odmor, a ne suvišno naprezanje.“ Također se u 7. i 8. razredu vježbalo mačevanje, iako ljetopisac naglašava da nije bilo dovoljno opreme: „...bijahu rekvizite dosta manjkave, ali se je i tome pomoglo. Skupile se za nuždu sablje s brda i s dola, teške i lake, klimave i prekratke, samo da se radi, da se vježba.“

Najmilija igra i tada je bila nogomet: „Pojedini razredi imali su svoje nogometne klubove, te prilažući u zajedničku blagajnicu neznatne prinose kupili su svoje lopte, a s ostatkom idu na izlete.“