Nikola Perić

Nikola (Nina) Perić, novinar i publicist, rođen je u Karlovcu 2. prosinca 1937. godine. Završio je Gimnaziju u Karlovacu 1957. godine, a na Akademiji za pozorište, film i radioteleviziju u Beogradu diplomirao 1973. godine. Novinarsku karijeru započeo je 1960. godine u „Karlovačkom tjedniku“ čiji je direktor i glavni i odgovorni urednik bio od 1970. do 1975. godine. Od 1972. do 1976. bio je potpredsjednik Društva novinara Hrvatske. Bio je dopisnik „Vjesnika“ iz Karlovca i voditelj Informativno-poslovnog centra „Vjesnika“ u Karlovcu od 1976. godine nakon čega odlazi u mirovinu. U kasnijim godinama svoje karijere bio je suradnik „Kaportala“ objavljujući „Karlovačku škrinjicu“, zbirku zanimljivosti, crtica, anegdota i izreka čije je dijelove moguće i danas pratiti na KAportalu. Osim kao velikog novinara, Karlovčani ga pamte i kao izuzetno strastvenog kolekcionara fotografija i razglednica s tematikom grada Karlovca i njegove prošlosti. O svojoj strasti objavio je knjigu „Pozdrav iz Karlovca“. Autor je i mnoštva drugih knjiga, reportaža, crtica, eseja te filmskih i likovnih kritika. Dobitnik je Medalje gradonačelnika Karlovca 2005. te Nagrade Grada Karlovca 2012. godine. Svoju ljubav prema Karlovcu i njegovoj bogatoj povijesti ovjekovječio je dragocjenim  djelima: „Karlovačka škrinjica“ (1994.), „Karlovački listići“ (2003.), „Svi rakovački maturanti“ (1995.), „Obrtništvo u Karlovcu“ (suautor sa Željkom Laurićem, 1997.), „Pozdrav iz Karlovca“ (2004.). Preminuo je 7. lipnja 2014. godine u 77. godini.

Nino je bio izuzetan čovjek. Od njega se moglo učiti mnoge discipline. Obrazovan, talentiran, civiliziran, znatiželjan i strpljiv. Volio je i njegovao jezik. Volio je književnost, naročito poeziju. Čitao je i razgovarao o pročitanome. Podsjećao nas je kako se valja vraćati klasičnim djelima kako ne bismo zalutali u košmaru suvremenog svijeta. Primali smo njegove savjete kao prijateljske i mentorske istodobno. Bilo nam je čast što smo se s njim družili. Svi su ga voljeli i poštivali. Utoliko je tuga veća. Otišao je čovjek kakva nikada više nećemo vidjeti. Kako polako hoda karlovačkim ulicama i razgledava – je li se što promijenilo i na što, je li što zaboravio zabilježiti. Imamo njegove knjige, a pamtimo i ono što nije dospio napisati, ali nam je o tome pričao. Pamtit ćemo njegov ljudski lik, njegovo znanje, njegove visoke i stručne kategorije.

Stjepan Čuić, književnik