Ružovke obuhvaćaju 90 do 120 rodova s približno 2 000 do 3 000 vrsta. To je kozmopolitska porodica s većom zastupljenošću vrsta u sjevernom umjerenom pojasu. U Hrvatskoj su prisutna 34 roda s 219 svojti. Po svom habitusu ružovke su vrlo raznolike biljke koje mogu biti drveće, grmlje ili zeljaste biljke. Drveće i grmlje često sadrži kratke izdanke na kojima se u nekih vrsta jedino stvaraju cvjetovi. Listovi su listopadni, ali mogu biti i vazdazeleni, izmjenični ili zavojiti, zeljasti ili kožasti s peteljkom koja u većine vrsta sadrži rukavac. Sastavljeni listovi su trolisni, perasti ili dlanasti. Neke vrste stvaraju stabljične trnove. Ružovke imaju većinom dvospolne cvjetove, rjeđe jednospolne i to u anemofilnih vrsta. Cvjetovi mogu biti pojedinačni ili dolaze u cvatovima pašticu, metlici, grozdu, gronji, šticu i čuperku. Cvjetovi su mali do veliki, često mirišljivi. Obično su aktinomorfni. Unutar porodice oblici cvjetišta vrlo su raznoliki, ono može biti znatno udubljeno, ravno do blago konkavno, više ili manje ispupčeno. Ocvijeće je većinom razlučeno na čašku i vjenčić ili je perigon, građeno je od 5 do 20 listića smještenih obično u dva pršljena ili samo u jednom. Čaška ima 3 do 10 slobodnih ili sraslih lapova, najčešće zelenih i smještenih u jednom pršljenu. Vjenčić je građen od 3 do 10 latica unutar jednog pršljena. Vjenčić je pravilan, bijele, žute ili ružičaste boje, vrlo uočljiv. Andrecej sadrži od 1 do 100 prašnika. Ginecej se sastoji od 1 do 50 plodnih listova i uglavnom je horikarpan, samo ponekad, kada se sastoji od manjeg broja plodnih listova, može doći do njihova djelomična sraštavanja, većinom osnovicama. S obzirom na različite oblike cvjetišta ginecej je nadrastao, djelomice podrastao, podrastao ili obrastao. Placentacija je u horikarpnih vrsta marginalna ili apikalna, a u sinkarpnih je aksilarna. Sjemeni zameci su viseći ili uspravni. Oprašivanje se ostvaruje kukcima (entomofilija) iako u ovoj porodici nisu prisutne izraženije prilagodbe za oprašivače poput stvaranja nektara, oblika cvijeta, već to nadomještaju velikom proizvodnjom polena. Anemofilija je rjeđi oblik oprašivanja. Plodovi su vrlo varijabilni što je posljedica raznolikosti u građi gineceja, cvjetišta i njihova uzajamnog odnosa. U porodici se razvijaju mnogosjemeni mjehuri, zbirni plodovi mjehura, orasi, zbirni plodovi oraščića, zbirni plodovi koštunica, koštunice i jezgričasti plodovi. Fitokemijski ružovke bogata su i raznolika porodica. Fosilni nalazi ove porodice potječu iz paleocena. Najnovija istraživanja ukazuju da su sestrinske porodice ružovki porodice Ulmaceae, Moraceae, Cannabacea, Urticaceae i Rhamnaceae. Porodica se dijeli u 4 potporodice: Spiraeoideae (više plodnih listova, svaki s nekoliko do mnogo sjemenih zametaka, plod mjehur, zbirni plodovi mjehura), Rosoideae, (više plodnih listova, svaki s jednim sjemenim zametkom, plodovi oraščić, koštunica, zbirni plodovi oraščića ili koštunica), Prunoideae (obrasla plodnica, jedan plodni list s jednim sjemenim zametkom, plod koštunica) i Maloideae (ginecej sinkarpan, sastavljen od 2 do 5 plodnih listova, plodnica je podrasla, sazrijevanjem stvara nepravi plod, jezgričasti plod). Mnoge vrste ove porodice imaju ogromnu važnost u životu čovjeka (jabuka, šljiva, kruška, trešnja, višnja, marelica, badem, breskva, dunja, malina, kupina, jagoda, oskoruša, mušmula, glog, ukrasne ruže).

Jedna od najbrojnijih skupina pravih dvosupnica. Prema suvremenim molekularnim istraživanjima predstavlja monofiletsku skupinu. Većina predstavnika ima listove s palistićima i različitu debljinu vanjskog i unutarnjeg integumenta. Starost ove skupine procjenjuje se na 108 do 117 milijuna godina.

Nadred je podijeljen u 17 redova, 143 porodice, 3 700 rodova i oko 80 000 vrsta. Velik broj vrsta iz ove skupine ima golem gospodarski značaj za čovjeka. Unutar ove skupine razlikuju se dvije evolucijske grane bez taksonomskog imena te se u nazivlju koriste termini Eurosidae I i II ili Rosidae I i II, a u novije vrijeme koriste se nazivi fabide i malvide prema najznačajnijim redovima ovih grana Fabales i Malvales.

Jedini red koji ne pripada u fabide i malvide je Vitales s 1 porodicom Vitaceae i 14 rodova s oko 850 vrsta rasprostranjenih u pantropskim do umjereno toplim područjima. Najpoznatiji je rod Vitis s oko 60 vrsta koje rastu uglavnom u umjerenim do toplim područjima sjeverne polutke, u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, na Kavkazu, Bliskom istoku i u Europi (srednja, istočna i južna). Prvi koji su počeli kultivirati vinovu lozu bili su Semiti i Arimi, drevni stanovnici Mezopotamije, a najstariji arheološki nalazi grožđa potječu iz razdoblja oko 7000 g. pr. Kr. (Turska, Sirija, Libanon). Danas se uglavnom uzgaja mnoštvo varijeteta vrste Vitis vinifera L.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.