POLYGALA NICAEENSIS RISSO EX W. D. J. KOCH – VELECVJETNI KRESTUŠAC

Inventarni_broj
142
Godina_sadnje
Podrijetlo sadnica
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
POLYGALACEAE – KRESTUŠČEVKE

POLYGALACEAE – KRESTUŠČEVKE

Krestuščevke su druga porodica po brojnosti u redu Fabales s oko 9 000 vrsta. Predstavnici imaju kozmopolitsko rasprostranjenje, a najbrojniji je rod Polygala. Zigomorfni cvjetovi imaju dva postrana korolinična lapa i prednju laticu nalik lađici s razrezanim privjeskom pa na prvi pogled nalikuju cvjetovima lepirnjača. Andrecej je građen od osam prašnika čije su prašničke niti srasle. Ginecej čini tučak od dva ili tri srasla plodna lista s nadraslom plodnicom. Plod je tobolac. Od nekih vrsta iz ove porodice proizvode se saponini, a neke se koriste u hortikulturi.
Nadred
ROSANAE

ROSANAE

Jedna od najbrojnijih skupina pravih dvosupnica. Prema suvremenim molekularnim istraživanjima predstavlja monofiletsku skupinu. Većina predstavnika ima listove s palistićima i različitu debljinu vanjskog i unutarnjeg integumenta. Starost ove skupine procjenjuje se na 108 do 117 milijuna godina.
Nadred je podijeljen u 17 redova, 143 porodice, 3 700 rodova i oko 80 000 vrsta. Velik broj vrsta iz ove skupine ima golem gospodarski značaj za čovjeka. Unutar ove skupine razlikuju se dvije evolucijske grane bez taksonomskog imena te se u nazivlju koriste termini Eurosidae I i II ili Rosidae I i II, a u novije vrijeme koriste se nazivi fabide i malvide prema najznačajnijim redovima ovih grana Fabales i Malvales.
Jedini red koji ne pripada u fabide i malvide je Vitales s 1 porodicom Vitaceae i 14 rodova s oko 850 vrsta rasprostranjenih u pantropskim do umjereno toplim područjima. Najpoznatiji je rod Vitis s oko 60 vrsta koje rastu uglavnom u umjerenim do toplim područjima sjeverne polutke, u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, na Kavkazu, Bliskom istoku i u Europi (srednja, istočna i južna). Prvi koji su počeli kultivirati vinovu lozu bili su Semiti i Arimi, drevni stanovnici Mezopotamije, a najstariji arheološki nalazi grožđa potječu iz razdoblja oko 7000 g. pr. Kr. (Turska, Sirija, Libanon). Danas se uglavnom uzgaja mnoštvo varijeteta vrste Vitis vinifera L.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Polugrm visine 10 do 40 cm. U donjem dijelu stabljika je polegnuta, odrvenjela, a iz nje se uzdižu uspravni ogranci. Listovi su jednostavni, bez palistića, donji lopatičasti do linearno lancetasti, gornji lancetasti do linearni. Cvjetovi (njih 8 do 40) tvore terminalni grozd dužine 3 do 15 cm. Cvjetovi su dvospolni, imaju pricvjetni listić, entomofilni, ružičaste, plave ili bijele boje. Čašku tvori pet nejednakih lapova, dva unutarnja su veća, ružičasta, a tri vanjska manja, zelenkasta. Vjenčić je cjevast, cijev je s gornje strane rastvorena i s privjeskom. Andrecej čini osam prašnika koji su srasli u cijev, a ona djelomično uz vjenčić. Plodnica je građena od dva plodna lista. Plod je stisnuti gotovo okriljeni tobolac. Sjemenke su dlakave i sadrže hranjivi privjesak za mrave. Vrsta je rasprostranjena u Africi (Alžir, Tunis), Europ i (Švicarska i juž. Njemačka , Austrija, Mađarska, Krim, Španjolska, Francuska, Korzika, Apeninski poluotok, države istočnojadranske obale, Bugarska i Grčka). U Hrvatskoj raste od Istre do Konavala u obalnom pojasu i u zaleđu na kamenjarskim pašnjacima i garizima.