PICEA OMORIKA (PANČIĆ) PURKYNĚ – PANČIĆEVA SMREKA

Inventarni_broj
13
Godina_sadnje
2006
Podrijetlo sadnica
Rasadnik, nepoznat
Broj primjeraka
1
Podrazred
PINIDAE - BOROVI, ČETINJAČE, IGLIČAVCI
Porodica
PINACEAE - BOROVKE

PINACEAE - BOROVKE

Sve vrste porodice borovki, jednodomnog drveća ili grmlja, rastu isključivo na sjevernoj polutki. Prvi predstavnici pojavili su se prije otprilike 200 milijuna godina, dok je rod borova nešto mlađi, oko 140 milijuna godina. Bogato raščlanjenje porodice dogodilo se u paleogenu.
Deblo borovki jednostavno je, uspravno i stupasto. Kora je različite debljine i strukturiranosti, od izbrazdane do glatke. Bočni ogranci obično rastu u pršljenovima, a na dugim ograncima mogu se razvijati i kratki ogranci. Listovi su jednostavni i igličasti. Unutar listova i izbojaka često se nalaze smolenice, žljezdani kanali sa smolom. Provodni sustav izgrađuju traheide i sitaste cijevi bez stanica pratilica. Cvjetovi su jednospolni. Ženski oblikuju zbijene cvatove, dok muški ne tvore cvatove ali mogu dolaziti u nakupinama. Prašnici su zavojito raspoređeni i stvaraju polenova zrnca s dva vrećasta napuhnuća za lakše rasprostranjivanje vjetrom. U ženskom gametofitu stvaraju se arhegoniji. U polenovom zrncu iz vegetativne stanice nastaje polenova mješinica kroz čiju citoplazmu putuje spermatogena stanica. Ona će se podijeliti na dvije spermalne stanice od kojih će veća oploditi jajnu stanicu. Istovremeno može doći do oplodnje u više arhegonija, a između budućih embrija ostvarit će se nadmetanje za hranjive tvari. Najsnažniji će embrij uzimati sve više hranjiva iz primarnog endosperma i potisnuti razvitak ostalih. Sjemenke su najčešće okriljene. Klijanci imaju različit broj supki, od 2 do 24.
Porodica uključuje 15 rodova s 225 vrsta, a u Hrvatskoj raste oko 10 svojti iz tri roda (jele, smreke i borovi).
Nadred
Evolucijska linija
Skupina
Ovu vrstu smreke otkrio je i opisao naš veliki botaničar Josip Pančić za vrijeme istraživanja četinjača u Srbiji gdje je 1877. godine u selu Zaovine na Tari naišao na malu skupinu nepoznatih četinjača. S obzirom na oblik češera i iglica utvrdio je da se radi o novoj svojti koju je opisao pod nazivom Picea omorika.

Stablo ima stupoliku krošnju i naraste do 50 m u visinu. Deblo je ravno i vitko, donje grane su najduže i vise, a vrhovi su im usmjereni prema gore, srednje grane su kraće i horizontalno usmjerene, dok su gornje grane najkraće i usmjerene prema gore. Kora je tanka, crvenkastosmeđa i ljuskasto ispucala. Iglice su dugačke između 1 i 2 cm, široke oko 2 mm, ušiljene do zaobljene, odozgo tamnozelene i bez puči, odozdo s dvije bijele pruge puči. Zreli češeri dugački su 2 do 6 cm i široki oko 2 cm, crvenosmeđi s prelijevanjem na plavo.

Pančićeva smreka endem je Balkanskog poluotoka i relikt iz doba paleogena. Danas raste jedino oko srednjeg i donjeg toka rijeke Drine u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Staništa su joj strme, kamenite karbonatne litice na nadmorskoj visini od 300 do 1700 m. Dolazi u čistim ili mješovitim sastojinama zajedno s običnom smrekom, bijelim i crnim borom, brezom i trepetljikom. Ukrasna je vrsta vrlo lijepog izgleda.