Vrbovke su kozmopolitska porodica s 4 roda i oko 350 vrsta. U Hrvatskoj rastu vrste iz 2 roda s 41 vrstom. Rastu kao drveće, grmlje ili polugrmlje. U ekološkom pogledu većinom su mezofiti, a neke vrste su higrofiti. Drvo je rastresito, porozno s trahejama približno jednake širine i rastresito raspoređenim preko čitavog goda. Listovi sezonski opadaju, mogu biti mali ili veliki, izmjenični, zavojiti do distihni, plosnati s peteljkom, jednostavni i bez rukavca. U vrbovki cvjetovi su jednospolni na dvodomnim biljkama i izrazito su jednostavne građe. Cvjetovi stvaraju jednospolne cvatove rese (amentum, muške i ženske mace). Pojedinačni cvjetovi često sadrže svilenasto dlakave ili rjeđe gole pricvjetne listove, rascijepane ili cjelovite. Cvjetovi su su sićušni (3 mm i manji) do maleni (2 do 3 cm). Ocvijeće uglavnom izostaje. Pri bazi cvjetova razvija se kupularni disk ili malene nektarijske ljuske. Muški cvjetovi sadrže 2 do 30 fertilnih prašnika. Ginecej je cenokarpan, parakarpan, građen od 2 do 4 plodna lista. U plodnici se nalazi mnogo sjemenih zametaka (20 do 100). Oprašivanje se ostvaruje vjetrom ili kukcima. Plodovi su suhi tobolci, zaklopčasta otvaranja duž linije sraštanja dvaju plodnih listova. Sjemenke su prilagođene rasprostranjivanju vjetrom (anemohorija) pomoću dugih dlaka. Često dugo i lako lete u nakupinama. Unutar porodice prisutan je fenol salicin. Početkom 19. st. iz kore vrbe prvi je puta izolirana salicilna kiselina, preteča u proizvodnji acetilsalicilne kiseline, poznatog lijeka pod komercijalnim nazivom aspirin.

Jedna od najbrojnijih skupina pravih dvosupnica. Prema suvremenim molekularnim istraživanjima predstavlja monofiletsku skupinu. Većina predstavnika ima listove s palistićima i različitu debljinu vanjskog i unutarnjeg integumenta. Starost ove skupine procjenjuje se na 108 do 117 milijuna godina.

Nadred je podijeljen u 17 redova, 143 porodice, 3 700 rodova i oko 80 000 vrsta. Velik broj vrsta iz ove skupine ima golem gospodarski značaj za čovjeka. Unutar ove skupine razlikuju se dvije evolucijske grane bez taksonomskog imena te se u nazivlju koriste termini Eurosidae I i II ili Rosidae I i II, a u novije vrijeme koriste se nazivi fabide i malvide prema najznačajnijim redovima ovih grana Fabales i Malvales.

Jedini red koji ne pripada u fabide i malvide je Vitales s 1 porodicom Vitaceae i 14 rodova s oko 850 vrsta rasprostranjenih u pantropskim do umjereno toplim područjima. Najpoznatiji je rod Vitis s oko 60 vrsta koje rastu uglavnom u umjerenim do toplim područjima sjeverne polutke, u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, na Kavkazu, Bliskom istoku i u Europi (srednja, istočna i južna). Prvi koji su počeli kultivirati vinovu lozu bili su Semiti i Arimi, drevni stanovnici Mezopotamije, a najstariji arheološki nalazi grožđa potječu iz razdoblja oko 7000 g. pr. Kr. (Turska, Sirija, Libanon). Danas se uglavnom uzgaja mnoštvo varijeteta vrste Vitis vinifera L.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.