EUPHORBIA SPINOSA L. – TRNOVITA MLJEČIKA

Inventarni_broj
55
Godina_sadnje
2014
Podrijetlo sadnica
Mosor
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
EUPHORBIACEAE – MLJEČIKOVKE

EUPHORBIACEAE – MLJEČIKOVKE

Mlječikovke su vrlo brojna porodica s oko 5 000 vrsta svrstanih u 300 rodova. S obzirom na rasprostranjenost ona je kozmopolitska porodica. Njezinih predstavnika nema jedino u polarnim područjima. U Hrvatskoj rastu 54 vrste unutar 6 rodova.
Rastu kao drveće, grmlje, penjačice ili zeljaste biljke. Mnoge vrste su kserofiti (biljke suhih staništa), a kao prilagodbu na ove uvjete imaju često reducirane listove i sukulentnu stabljiku. Listovi su sitni do veliki, izmjenični, nasuprotni, rijetko pršljenasti ili zavojiti. Prema konzistenciji mogu biti kožasti, zeljasti, sočni, opnasti ili su preobraženi u bodlje. Naziv porodice potječe od mliječnih cijevi ili mliječnih stanica koje sadrže gotovo sve vrste ove porodice. Ozljeđivanjem biljke iz mliječnih cijevi istječe bijeli sok, lateks.
Cvjetovi su uglavnom jednospolni, jednodomni ili dvodomni, rjeđe dvospolni te stvaraju cvatove.
Najznačajnija je karakteristika ove porodice cvat koji je često razvijen u obliku cijatija. Tipičan cijatij građen je od 1 ženskog cvijeta u središtu i 5 skupina muških cvjetova oko njega. Cijatiji se udružuju u cvatove višeg reda, dihazije ili plejohazije. Broj prašnika u muškom cvijetu iznosi od 1 do 1 000. Ginecej se sastoji od 2 ili 3, rijetko mnogo (4 do 30), plodnih listova. Nadrastao ginecej je sinkarpan, sinovaran ili sinstilovaran. Biljke iz ove porodice oprašuju se kukcima, rjeđe pticama (ornitofilija). Plodovi mogu biti kalavci, tobolci ili koštunice.
Porodica je iznimno bogata različitim kemijskim spojevima od kojih su značajni polimerni izoprenoidni spojevi ukao prirodna guma ili kaučuk koji proizvodi drvo kaučukovac (Hevea brasiliensis (Willd. ex A Juss.) Müll. Arg.). Vrsta manioka u korijenskom gomolju sadrži škrob te se koristi kao hrana u tropskoj Americi. U ovu porodicu spada i ricinus iz kojeg se proizvodi ricinusovo ulje.
Nadred
ROSANAE

ROSANAE

Jedna od najbrojnijih skupina pravih dvosupnica. Prema suvremenim molekularnim istraživanjima predstavlja monofiletsku skupinu. Većina predstavnika ima listove s palistićima i različitu debljinu vanjskog i unutarnjeg integumenta. Starost ove skupine procjenjuje se na 108 do 117 milijuna godina.
Nadred je podijeljen u 17 redova, 143 porodice, 3 700 rodova i oko 80 000 vrsta. Velik broj vrsta iz ove skupine ima golem gospodarski značaj za čovjeka. Unutar ove skupine razlikuju se dvije evolucijske grane bez taksonomskog imena te se u nazivlju koriste termini Eurosidae I i II ili Rosidae I i II, a u novije vrijeme koriste se nazivi fabide i malvide prema najznačajnijim redovima ovih grana Fabales i Malvales.
Jedini red koji ne pripada u fabide i malvide je Vitales s 1 porodicom Vitaceae i 14 rodova s oko 850 vrsta rasprostranjenih u pantropskim do umjereno toplim područjima. Najpoznatiji je rod Vitis s oko 60 vrsta koje rastu uglavnom u umjerenim do toplim područjima sjeverne polutke, u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, na Kavkazu, Bliskom istoku i u Europi (srednja, istočna i južna). Prvi koji su počeli kultivirati vinovu lozu bili su Semiti i Arimi, drevni stanovnici Mezopotamije, a najstariji arheološki nalazi grožđa potječu iz razdoblja oko 7000 g. pr. Kr. (Turska, Sirija, Libanon). Danas se uglavnom uzgaja mnoštvo varijeteta vrste Vitis vinifera L.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Trnovita mlječika listopadni je polugrm visine oko 20 cm. Listovi su naizmjenični, zeljasti, jednostavni, kopljasti, šiljastog vrha, klinaste osnove, cijelog ruba i sjedeći. Dužina im varira od 5 do 15 mm, a širina od 2 do 6 mm. S obje su strane zeleni do plavkastozeleni. Cvjetovi su jednospolni, jednodomni. Muški su na stapci i građeni su od samo jednog prašnika, ženski su također na stapci, žučkastozeleni s nadraslom plodnicom izgrađenom od tri plodna lista. Cvjetovi su skupljeni u lažni cvijet – cijatij koji okružuje par jajastih, kratko šiljastih, slobodnih, raširenih, žućkastozelenih zalisaka. Svaki pojedinačni cvijet u cijatiju također ima žućkastozelene zaliske srasle u ovoj. Oprašivanje se ostvaruje kukcima. Plodovi su kuglasti, smeđi, sjajni tobolci.

Trnovita mlječika raste u Sredozemlju na kamenjarima, u garizima i makiji.