VITIS VINIFERA L. 'CABARNET CORTIS' – KULTIVAR VINOVE LOZE 'CABARNET CORTIS'

Inventarni_broj
216
Godina_sadnje
2021
Podrijetlo sadnica
Vrtni centar Iva, Koprivnica
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
VITACEAE – LOZOVKE

VITACEAE – LOZOVKE

Lozovke su jedina porodica unutar reda Vitales koji zauzima sestrinski položaj u odnosu na sve Rosanae. Evolucija ovog reda započela je prije približno 108 do 117 milijuna godina, a izraženija divergencija započela je između 78 i 92 milijuna godina. Porodica obuhvaća 14 rodova s oko 850 vrsta rasprostranjenih u pantropskim i umjereno toplim područjima. Značajke ove porodice proteinski su kristaloidi i škrob u stanicama pratilicama sitastih cijevi, osobite žlijezde listova, zajedničko primordijalno tkivo prašnika i latica, dva apotropna sjemena zametka po plodnom listu, epipetalni prašnici, rafidi, plodovi bobe i dr. Vrste iz ove porodice su drvenaste penjačice. Listovi su više ili manje dlanasto urezani. Cvjetovi su dvospolni, pentamerni, radijalno simetrični s pet prašnika, nadraslom plodnicom s dva plodna lista i kratkim vratom. Čaška je vrlo malena, reduciranih lapova. Latice su na vrhu srasle. Cvjetovi grade guste metlice s brojnim cvjetovima. Oprašivanje se ostvaruje kukcima, vjetrom, a često je i samooprašivanje.
Najznačajnija je vrsta vinova loza koja ima ogromnu važnost u gospodarstvu. Koristi se kao voće, dodaje se umacima, salatama, preljevima, služi za izradu sokova, džemova i drugih slastica. Sadrži antioksidanse, vitamine C, A, B kompleks i druge ljekovite tvari. Vrenjem plodova proizvodi se najpoznatije piće − vino. U kulturi je zastupljeno s nekoliko vrsta i njihovih hibrida s tisućama varijeteta i sorti, a najzastupljenija vrsta u uzgoju je Vitis vinifera L.
Nadred
ROSANAE

ROSANAE

Jedna od najbrojnijih skupina pravih dvosupnica. Prema suvremenim molekularnim istraživanjima predstavlja monofiletsku skupinu. Većina predstavnika ima listove s palistićima i različitu debljinu vanjskog i unutarnjeg integumenta. Starost ove skupine procjenjuje se na 108 do 117 milijuna godina.
Nadred je podijeljen u 17 redova, 143 porodice, 3 700 rodova i oko 80 000 vrsta. Velik broj vrsta iz ove skupine ima golem gospodarski značaj za čovjeka. Unutar ove skupine razlikuju se dvije evolucijske grane bez taksonomskog imena te se u nazivlju koriste termini Eurosidae I i II ili Rosidae I i II, a u novije vrijeme koriste se nazivi fabide i malvide prema najznačajnijim redovima ovih grana Fabales i Malvales.
Jedini red koji ne pripada u fabide i malvide je Vitales s 1 porodicom Vitaceae i 14 rodova s oko 850 vrsta rasprostranjenih u pantropskim do umjereno toplim područjima. Najpoznatiji je rod Vitis s oko 60 vrsta koje rastu uglavnom u umjerenim do toplim područjima sjeverne polutke, u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, na Kavkazu, Bliskom istoku i u Europi (srednja, istočna i južna). Prvi koji su počeli kultivirati vinovu lozu bili su Semiti i Arimi, drevni stanovnici Mezopotamije, a najstariji arheološki nalazi grožđa potječu iz razdoblja oko 7000 g. pr. Kr. (Turska, Sirija, Libanon). Danas se uglavnom uzgaja mnoštvo varijeteta vrste Vitis vinifera L.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Listopadna penjačica koja može narasti i do 10 m. Listovi su naizmjenični, jednostavni, okruglasti, dlanasti s 3 do 5 režnjeva, široko srcaste osnove, režnjevi krupno nazubljenog ruba, često se preklapaju, urezi su zaobljeni, različito duboki. Dugački su i široki od 7 do 15 cm, a peteljka je dugačka 4 do 10 cm, zeljasti su, odozgo tamnozeleni, goli, odozdo svjetlozeleni, pahuljasto pustenasti ili goli, a u jesen zagasito crveni ili žuti. Cvjetovi su dvospolni (ssp. vinifera) ili jednospolni i dvodomni (ssp. sylvestris), entomofilni, mirisni. Čaška je koturasta, zelena, obrub s 5 nejasnih zubaca. Vjenčić je građen od 5 zelenih, obrnuto jajastih, na vrhu poput udubljene kapice sraslih, golih latica dugačkih oko 2,5 mm i širokih 1 mm. Ima 5 prašnika, prašničke niti su bijele, a prašnice svjetložute. Plodnica je nadrasla, dvogradna, kuglasta, zelena, gola, vrat je jako kratak, njuška glavičasta, bjelkasta. Disk na osnovi plodnice luči nektar. Puno cvjetova zajedno dolazi u visećim grozdovima. Plodovi su kuglaste, plave, nahukane, sočne bobe u divlje loze, a u kultivara različitog oblika, veličine, boje i okusa. Divlja loza rasprostranjena je u južnoj Europi, Maloj Aziji i sjevernoj Africi. Prvi vinogradari vjerojatno su bili Semiti i Arimi, drevni stanovnici Mezopotamije. Sjemenke grožđa pronađene su u Maloj Aziji (iz razdoblja prije oko 7000 g. pr. Kr.), a tragovi vina u posudama neolitskih sela od prije 5400 do 5000 g. pr. Kr.