Porodica žutikovki obuhvaća oko 650 vrsta svrstanih u 15 rodova, a u Hrvatskoj rastu 3 roda s 4 vrste. Uglavnom rastu u umjereno vlažnim šumama istočne Azije, Europe, Sjeverne Amerike, Južne Amerike, u pustinjskim područjima jugozapadne Azije, a rjeđe u suptropskim i tropskim područjima. Većinom su jednodomno grmlje, rjeđe zeljaste biljke. Listovi su heterofilni, na glavnim ograncima pretvaraju se u trozrakastu bodlju iz čijeg pazušca izlaze bočni ogranci koji nose prave listove. Listovi mogu biti vazdazeleni ili listopadni, jednostavni ili perasto sastavljeni. Tkivo biljaka ove porodice često sadrži žućkasti alkaloid berberin. Cvjetovi su dvospolni i najčešće dolaze u cvatovima pašticu, grozdu, metlici ili čuperku, vrlo rijetko su pojedinačni. Ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić ili je perigon. Andrecej čini 6 prašnika, a ginecej 1 plodni list s nadraslom plodnicom. Oprašivanje se ostvaruje pomoću kukaca. Plod može biti boba, mjehur i oraščić. Porodica je srodstveno vezana na porodicu žabnjakovki i makovki, a pojavila se već tijekom kasne krede.

U ovaj nadred spada red Ranunculales koji ima 7 porodica, 199 rodova i oko 4 500 vrsta. Starost ovog reda iznosi 122 do 120 milijuna godina iako su neke porodice znatno mlađe poput porodica Ranunculaceae i Berberidaceae. Monofiliju reda potvrđuju molekularna istraživanja, morfološke oznake, biokemijski sastav i druge osobine. U pripadnika ovog reda prisutni su benzil-kinolski alkaloidi, uglavnom zeljasta građa, nazubljeni do sastavljeni listovi, hipogini cvjetovi, primarno brojni prašnici, sjemenke s malenim embrijem i obilnim hranjivim staničjem. Za sve predstavnike reda zajednički je spoj berberin koji se sintetizira iz tirozina.