Žabnjakovke su jedna od vrlo brojnih porodica s oko 2 500 vrsta svrstanih u 59 rodova. U Hrvatskoj su zastupljena 22 roda s 187 vrsta. To je kozmopolitska porodica s većom zastupljenošću u umjerenim područjima sjeverne polutke. Većinom su jednodomne zeljaste biljke, rjeđe grmovi ili drvenaste penjačice. Vrlo rijetko su dvodomne biljke. Primarno su kopnene biljke, ali neke su se prilagodile životu u slatkim vodama. Često imaju razvijen podanak s adventivnim korijenjem. Listovi su obično izmjenični ili zavojiti, rjeđe nasuprotni. Ksilem je izgrađen od traheja, a sadrži i vlakna traheida. Cvjetovi su dvospolni, rijetko jednospolni, uglavnom sadrže nektarije. Najveći broj vrsta ima pojedinačne cvjetove, a manji broj vrsta stvara cvatove (paštitac, grozd ili metlica). Cvjetište je uglavnom produljeno, a raspored cvjetnih elemenata cikličan je ili hemicikličan. Ocvijeće je vrlo heterogeno. Andrecej je građen od velikog broja prašnika (5 do 100). Ginecej je apokarpan, građen od 1 do 100 plodnih listova. Žabnjakovke se većinom oprašuju kukcima (entomofilija) zbog čega stvaraju nektar, mirise, imaju intenzivno obojeno ocvijeće ili specifičnu građu cvjetova. Plodovi su suhi, rijetko sočni, pucavci ili nepucavci. Najčešći su oblici jednosjemeni oraščić, mnogosjemeni mjehur koji mogu graditi i zbirne plodove. Vrlo rijetko se oblikuju bobe. U pogledu sistematike ova se porodica tradicionalno smatra primitivnijom porodicom, no u njoj se mogu uočiti i primitivna obilježja (apokarpni ginecej, primarno zavojiti smještaj prašnika, produljena cvjetna os, plodovi mjehur) i odvedenija (zigomorfni cvjetovi, redukcija broja plodnih listova, prašnika, dvovrsno ocvijeće jasno razlučeno u čašku i vjenčić, trikolpatni pelud). Najstariji fosilni ostaci potječu iz razdoblja od prije 77 milijuna godina.

Mnoge vrste sadrže spojeve koji su jaki otrovi za sve kralježnjake (heleborin, akonitin i dr.).

U ovaj nadred spada red Ranunculales koji ima 7 porodica, 199 rodova i oko 4 500 vrsta. Starost ovog reda iznosi 122 do 120 milijuna godina iako su neke porodice znatno mlađe poput porodica Ranunculaceae i Berberidaceae. Monofiliju reda potvrđuju molekularna istraživanja, morfološke oznake, biokemijski sastav i druge osobine. U pripadnika ovog reda prisutni su benzil-kinolski alkaloidi, uglavnom zeljasta građa, nazubljeni do sastavljeni listovi, hipogini cvjetovi, primarno brojni prašnici, sjemenke s malenim embrijem i obilnim hranjivim staničjem. Za sve predstavnike reda zajednički je spoj berberin koji se sintetizira iz tirozina.