Porodica palmovki, rasprostranjena u pantropskim i suptropskim područjima, sastoji se od oko 205 rodova s oko 2 500 vrsta drveća, grmlja ili penjačica. U ekološkom pogledu palme su mezofiti ili kserofiti. Stvaraju adventivno korijenje koje nema sekundarni rast u debljinu. Deblo ostvaruje primarni rast u debljinu te je jednake debljine duž cijele dužine, promjera i do 1 m, a u visinu može narasti i do 60 m. Listovi se pojavljuju u nakupinama na vrhu stabla tvoreći karakterističnu krošnju palmi, tzv. krunu. Vazdazeleni listovi razlikuju se u veličini i obliku. Dužina listova kreće se od 15 cm do čak 25 m. Lisna peteljka ponekad se proširuje na vrhu, pri bazi lisne plojke, u snažnu strukturu koja se zove hastula. Perasto ili lepezasto razdijeljeni listovi pojavljuju se u terminalnim nakupinama, često s dugom peteljkom i rukavcem. Po položaju listovi su izmjenični, zavojiti ili distihni, a po konzistenciji kožasti. Cvjetovi su najčešće jednospolni, rijetko dvospolni. Dolaze u cvatovima koji mogu biti vrlo kompleksni i sadržavati ogroman broj cvjetova, a smješteni su između listova. Najčešća je građevna jedinica cvata trijada koja se sastoji od dva lateralna muška cvijeta i središnjeg ženskog. Cvjetovi su maleni, aktinomorfni, trimerni, obično ciklički, sjedeći ili na stapkama. Ocvijeće može biti razlučeno na čašku i vjenčić, može se sastojati od tepala ili je zakržljalo. Broj članova ocvijeća od 4 do 9. Andrecej se sastoji od 3 prašnika, u većine vrsta 6, a u nekih je vrlo velik (10 do 900). Tučak se sastoji od 3 plodna lista, rijetko od 1. Ginecej je najčešće sinkarpan, sinovaran do sinstiloovaran. Placentacija je subapikalna ili bazalna, rjeđe lateralna. Oprašivanje se ostvaruje kukcima i vjetrom. Plod je sočan ili suh, ponekad zbirni, nepucavac, vrlo rijetko pucavac, boba ili koštunica. Palme su monofiletska skupina koja sadrži brojne primitivne osobine, ali imaju i mnoštvo odvedenih osobina. Najstariji fosili potječu iz razdoblja krede.

Predstavnici ove porodice imaju ogromnu važnost u tropskim i suptropskim područjima poput kokosove palme, datulje, palme uljarice, šećerne palme ili sago koje se koriste za hranu. Mnoge vrste koriste se u graditeljstvu i kao hortikulturne vrste.

Jednosupnice kao skupina kritosjemenjača već su dosta dugo poznate u sistematici. Skupina sadrži oko 58 000 vrsta (22 % kritosjemenjača). Monofiletsko podrijetlo skupine podupiru brojne morfološke, anatomske osobine kao i sekvence DNA pojedinih gena.

Jednosupnice stvaraju jednu supku, položaj embrija lateralan je u odnosu na dvosupnice koje imaju središnji položaj embrija između dviju supki. U plastidima sitastih cijevi sve jednosupnice imaju bjelančevinaste uklopine klinasto-trokutastog oblika čija uloga nije poznata. Za njih je karakteristično adventivno korijenje i primarno zeljasta stabljika. U stabljici su zatvorene kolateralne žile. Osim nekoliko rodova jednosupnice nemaju sekundarni rast u debljinu, a palme stvaraju drvo primarnim rastom u debljinu. Nervatura listova u većine je vrsta paralelna. U cvijetu imaju karakterističan način postanka stijenke prašnica, postupnu mikrosporogenezu, sinkarpni ginecej, parijentalnu placentaciju i septalne nektarije. Pojedine vrste mogu imati odstupanja u nekim od navedenih osobina. Klijanci imaju osobitu građu.

Nadred jednosupnica podijeljen je u 11 redova svrstanih u dvije neformalne skupine, tzv. nekomelinide i komelinide.