RUSCUS HYPOGLOSSUM L. – MEKANA VEPRINA

Inventarni_broj
160
Godina_sadnje
2018
Podrijetlo sadnica
Žumberačka gora
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
ASPARAGACEAE – ŠPAROGOVKE

ASPARAGACEAE – ŠPAROGOVKE

Porodica je rasprostranjena u Europi, Aziji i Africi s otprilike 440 vrsta svrstanih u 14 do 17 rodova. U Hrvatskoj raste 14 vrsta unutar 5 rodova.
Šparogovke rastu kao grmlje, penjačice ili zeljaste trajnice. Penjačice se omataju stabljikom za potporanj u smjeru suprotnom od smjera kazaljke na satu. U nekih je vrsta stabljika u obliku podanka ili je preobražena u filokladij, a listovi su reducirani. U većine vrsta listovi su uobičajene građe. Cvjetovi mogu biti dvospolni ili jednospolni na jednodomnim ili dvodomnim biljkama. Ženski cvjetovi mogu sadržavati rudimente prašnika, a muški rudimentarne gineceje. Cvjetovi su pojedinačni ili se nalaze u cvatovima pašticu, grozdu ili štitcu. Ocvijeće je perigon sastavljen od dva pršljena tepala čiji ukupni broj iznosi 6, rijetko 8. Tepala mogu biti slobodna ili srasla pri dnu. U 2 pršljena smješteno je 6 prašnika. Ginecej je sastavljen od 3 plodna lista, sinkarpan, rijetko parakarpan, sinstiloovaran, nadrastao ili podrastao. Oprašivanje se ostvaruje kukcima, stoga cvjetovi imaju septalne nektarije, a mnogi oslobađaju i miris. Plod je nepucavac, boba, rjeđe pucavac, tobolac.
Nadred
LILIANAE - JEDNOSUPNICE

LILIANAE - JEDNOSUPNICE

Jednosupnice kao skupina kritosjemenjača već su dosta dugo poznate u sistematici. Skupina sadrži oko 58 000 vrsta (22 % kritosjemenjača). Monofiletsko podrijetlo skupine podupiru brojne morfološke, anatomske osobine kao i sekvence DNA pojedinih gena.
Jednosupnice stvaraju jednu supku, položaj embrija lateralan je u odnosu na dvosupnice koje imaju središnji položaj embrija između dviju supki. U plastidima sitastih cijevi sve jednosupnice imaju bjelančevinaste uklopine klinasto-trokutastog oblika čija uloga nije poznata. Za njih je karakteristično adventivno korijenje i primarno zeljasta stabljika. U stabljici su zatvorene kolateralne žile. Osim nekoliko rodova jednosupnice nemaju sekundarni rast u debljinu, a palme stvaraju drvo primarnim rastom u debljinu. Nervatura listova u većine je vrsta paralelna. U cvijetu imaju karakterističan način postanka stijenke prašnica, postupnu mikrosporogenezu, sinkarpni ginecej, parijentalnu placentaciju i septalne nektarije. Pojedine vrste mogu imati odstupanja u nekim od navedenih osobina. Klijanci imaju osobitu građu.
Nadred jednosupnica podijeljen je u 11 redova svrstanih u dvije neformalne skupine, tzv. nekomelinide i komelinide.
Evolucijska linija
JEDNOSUPNICE
Skupina
Mekana veprina vazdazeleni je polegli grm visine 20 do 60 cm s jednostavnom i slabo razgranjenom stabljikom. Kora je svjetlozelena, tanka, uzdužno izbrazdana. Korijenov je sustav puzajući i osrednje razvijen. Listovi su lancetasti, ljuskavi, dugački 1,5 do 2,5 cm i široki oko 4 do 10 mm. Nalaze se na sredini eliptičnih ili lancetastih, kožastih, na vrhu ušiljenih, ali ne i bodljastih, mekanih filokladija dugačkih 5 do 12 cm i širokih 1,5 do 4 cm. Cvjetovi se sastoje od 6 bjelkastožutih do žućkastozelenih, katkada ljubičasto presvučenih tepala. Razvijaju se u središnjem dijelu gornje strane filokladija u pazušcu ljuskavih listova po 2 do 5 u čuperku. Muški sadrže 3 srasla prašnika, a ženski nadraslu plodnicu s 3 plodna lista. Oprašivanje se ostvaruje kukcima. Plod je crvena boba.

Raste u srednjoj i južnoj Europi, Maloj Aziji, sjevernoj Africi, a zastupljena je i u hrvatskoj flori u sjenovitim šumama gorskog pojasa na humusnom tlu male kiselosti.

Naročito je dobar pokrivač tla, stoga se dosta koristi u hortikulturi.