Celerovke ili štitarke su kozmopolitska porodica s većom zastupljenošću vrsta u sjevernom, umjerenom području. Porodica obuhvaća oko 2 850 vrsta unutar 420 rodova. U Hrvatskoj raste 240 vrsta i 64 podvrste iz 72 roda. Štitarke su većinom zeljaste biljke, a vrlo malo vrsta su grmlje ili drveće. Ekološki su mezofiti ili kserofiti. Štitarke su bogate eteričnim uljima ili smolama. Podzemni organi štitarki raznolike su građe, a najčešći je oblik korijenski gomolj. Listovi se pojavljuju u nakupini pri bazi izdanka, duž izdanka, u vršnom dijelu ili ih nema. Obično su zeljasti, povremeno kožasti, rijetko sočni, mali do veliki, izmjeničnog rasporeda. Većinom imaju jasno razvijen rukavac koji slobodno obuhvaća stabljiku, rjeđe peteljku. Vrlo rijetko su cjeloviti, a najveći broj vrsta ima karakteristične listove za ovu porodicu – višestruko perasto sastavljene ili rijetko dlanasto sastavljene listove. Cvjetovi su dvospolni, rjeđe jednospolni na andromonoecičnim, poligamnomonoecičnim ili dvodomnim biljkama. Cvjetovi su uvijek u karakterističnom cvatu šticu koji je često višestruko sastavljen. Cvatovi su često s ovojima. Cvjetovi su pentamerni i tetraciklički. Ocvijeće ima razlučenu čašku i vjenčić. Čaška je izgrađena od pet lapova u jednom krugu ili je reducirana. Vjenčić je građen od pet latica smještenih u jednom pršljenu. Boje vjenčića su bijela, žuta, ružičasta ili purpurna. Andrecej se sastoji od pet prašnika koji nisu srasli s ocvijećem niti međusobno. Ginecej se sastoji od dva plodna lista, parakarpan je, sinovaran, podrastao. Oprašivanje se ostvaruje kukcima. Plod je kalavac građen od dva merikarpa. Prisutnost eteričnih ulja u predstavnika ove porodice ima veliki značaj u njihovoj primjeni za hranu, začine i lijekove. Najpoznatija je po zastupljenosti vrstama za aromatizaciju jela kao što su kim, anis, korijandar, kopar, komorač, ljupčac, peršin, mrkva, pastrnak i druge vrste. Među štitarkama ima i vrlo otrovnih biljaka, velika kukuta i trubeljika. Manji broj vrsta koristi se u hortikulturi.

Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.