HEDERA HELIX L. – BRŠLJAN

Inventarni_broj
180
Godina_sadnje
2019
Podrijetlo sadnica
Samonikle jedinke u arboretumu
Broj primjeraka
2
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
ARALIACEAE – BRESTANJEVKE

ARALIACEAE – BRESTANJEVKE

Brestanjevke su pretežno drvenaste biljke s otprilike 1 450 vrsta većinom rasprostranjenih u tropskim područjima, a mali broj predstavnika raste u umjerenim područjima. U Hrvatskoj raste samo jedna vrsta, bršljan (Hedera helix L.). Listovi su izmjenični i najčešće sastavljeni. Cvjetovi su aktinomorfni, razlučeni na čašku i vjenčić. Čaška se sastoji od 3, 5 ili više lapova, a može biti i reducirana. Vjenčić tvori 5 latica, a rijetko 3 do 12. Andrecej sadrži uglavnom 5 do 10 prašnika, rijetko 3 ili mnogo. Ginecej je izgrađen od 2 do 5 plodnih listova. Plodovi su koštunice. U ovu porodicu spada rod Panax poznat kao ginseng. Korijen većeg broja vrsta ovog roda ima primjenu u narodnoj i službenoj medicini te u kozmetičkoj industriji.
Nadred
ASTERANAE

ASTERANAE

Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Bršljan je vazdazelena drvenasta penjačica koja puže po tlu ili se uz pomoć adventivnog korijenja penje do 30 m uvis. Stabljika u donjem dijelu dosegne promjer veći od 20 cm. Izbojci su zeleni, u početku zvjezdasto ili štitasto dlakavi, kasnije goli. Listovi su jednostavni, izmjenični, bez palistića, kožasti, dvojaki (heterofilija). Na plodnim cvjetnim izbojcima listovi su cjeloviti, jajastoromboidni, dugački 6 do 10 cm, široki 2 do 12 cm, šiljasta vrha, odozgo zeleni i sjajni, odozdo malo svjetliji, goli. Na neplodnim izbojcima listovi su dlanasto urezani s 3 do 5 tupih, tupastih ili katkada šiljastih režnjeva, srcaste osnovice. Dugački su 4 do 15 cm, odozgo su tamnozeleni, često uz žile bjelkasti, zagasiti ili malo sjajniji, a odozdo svjetlozeleni ili žućkastozeleni, goli. Cvjetovi su dvospolni, mirisni, entomofilni. Lapovi su sitni, dok su latice dugačke 3 do 5 mm, međusobno slobodne, u početku stršeće, kasnije svinute unatrag, žućkastozelene, debele. U cvijetu se nalazi pet prašnika i jedan tučak s kratkim vratom. Više cvjetova skupljeno je u štitaste cvatove koji obično tvore veće grozdaste cvatove. Plod je tamnoplava do crnoplava boba s otrovnim sjemenkama. Bršljan je rasprostranjen u Europi, Turskoj i na Bliskom istoku gdje raste na svježim, plodnim, većinom bazičnim tlima. Skiofilna je vrsta. Poznato je mnogo kultivara bršljana.