LONICERA BORBASIANA (KUNTZE) DEGEN – BORBAŠEVA KOZJA KRV

Inventarni_broj
62
Godina_sadnje
2014
Podrijetlo sadnica
Sjeverni Velebit
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
CAPRIFOLIACEAE – BAZGOVKE

CAPRIFOLIACEAE – BAZGOVKE

Bazgovke imaju široku rasprostranjenost u sjevernim umjerenim područjima, suptropskim i tropskim područjima na višim nadmorskim visinama, a ne dolaze u većem dijelu Afrike. Porodica obuhvaća oko 500 vrsta u 14 rodova, a u Hrvatskoj raste 36 vrsta iz 7 rodova. Bazgovke ili kozlokrvine uglavnom su grmolike biljke ili malo drveće, rijetko zeljaste biljke ili penjačice. Ekološki su mezofiti. Listovi su vazdazeleni ili listopadni, mali do srednje veliki, obično nasuprotni ili pršljenasti, često neugodnog mirisa. Plojka jednostavnih listova je cjelovita, rjeđe perasto urezana. Manji broj vrsta ima perasto sastavljene listove. Listovi nemaju palistiće. Cvjetovi su dvospolni i jednospolni na poligamno monoecičnim biljkama. Dolaze u cvatovima pašticu, šticu i u metlici koji mogu biti veliki i višestruko razgranjeni na terminalnim dijelovima izbojaka. Ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić. Čaška je građena od 2, 4 ili 5 sraslih lapova. Vjenčić je građen od 3, 4 ili 5 sraslih latica. Boja vjenčića je bijela, žuta, crvena, ružičasta, purpurno crvena ili različitih prijelaznih nijansi ovih boja. Andrecej se sastoji od pet prašnika. Ginecej se sastoji od 2, 3, 5 ili 8 plodnih listova, sinkarpan je, sinstiloovaran i podrastao. Placentacija je aksilarna do apikalna. Broj visećih sjemenih zametaka kreće se od jednog do mnogo. Oprašivanje se ostvaruje kukcima. Plod je sočan ili suh, pucavac ili nepucavac, tobolac, koštunica ili boba. Unutar ove porodice nalazi se velik broj holtikulturnih kultivara.
Nadred
ASTERANAE

ASTERANAE

Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Borbaševa kozja krv listopadni je grm visine do 1 m. Kora je smećkastosiva, ispucana, ljušti se u dugim, uskim trakama ili tankim ljuskama. Izbojci su crvenosmeđi. Listovi su jednostavni, cjeloviti, unakrsno nasuprotni, jajasti, dugački 2 do 5 cm, okruglaste do slabije klinaste osnove, tupa, katkada utisnuta vrha, cijela ili više ili manje prilegnuto trepavičava ruba. Odozgo su zeleni i goli, odozdo svjetlije zeleni. Cvjetovi su dvospolni. Čaška je zelena, ima pet kratkih režnjeva i uglavnom je gola. Vjenčić je ljevkast, žućkaste do zelenkastobijele boje, s kratkom cijevi koja je jednako dugačka ili malo duža od oboda vjenčića. U cvijetu se nalazi pet prašnika sa žutim prašnicama i jedan tučak s podraslom plodnicom, dugačkim vratom i glavičastom njuškom. Po dva cvijeta razvijaju se u pazušcu listova, cvatna stapka je gola, dugačka 1 cm i okružena stršećim, linearnim zaliscima. Plod je jajasta, okruglasta ili elipsoidna, crnkasta, plavičasto nahukana, mesnata skupna boba nastala od predlistića i dviju plodnica. Borbaševa kozja krv stenoendemična je vrsta koja raste jedino na Velebitu, najčešće u sastojinama planinskog bora, uz rubove šuma, u vrtačama, na nadmorskoj visini između 1000 i 1600 m.