Zvjezdanovke su najveća porodica s oko 25 000 vrsta i 1 500 rodova. Porodica je kozmopolitska i vrlo raznolika. Većinom su zeljaste biljke, samo rijetko drveće, grmlje ili lijane. Često u svom tijelu sadrže mliječni sok, lateks, obojeni sok, eterična ulja i smole. Listovi su dobro razvijeni, rijetko reducirani, obično zavojito izmjenični, s peteljkom do sjedeći, s rukavcem ili bez njega, zeljasti, kožasti, sočni, opnasti ili preobraženi u bodlje. Plojka može biti perasto ili dlanasto urezana, cjelovita, strugasta ili bodljasta. Cvjetovi su jednospolni i dvospolni. Biljke mogu biti ginomonoecične, jednodomne, dvodomne, rijetko androdiecične, ginodiecične ili poligamno monoecične. Cvjetovi imaju pricvjetne listove koji tvore ovoj. Postoje dva morfološka oblika cvjetova, cjevasti i jezičasti. Cjevasti su aktinomorfni, a jezičasti zigomorfni. Ocvijeće ima razlučenu čašku i vjenčić. Čaška je često preobražena u ljuske, bodlje, paperjaste dlake (papus). Vjenčić je građen od jedne do tri latice u jezičastih cvjetova i od četiri ili pet latica u cjevastih cvjetova. Latice su srasle. Andrecej se sastoji od tri ili pet prašnika priraslih za cijev vjenčića. Ginecej se sastoji od dva plodna lista medijalnog položaja, parakarpan je, sinovaran do sinstiloovaran. Plodnica je podrasla, placentacija je bazalna, a u plodnici je jedan uspravni sjemeni zametak. Cvjetovi grade glavičaste cvatove koji često nalikuju na jedan cvijet. Oprašivanje se ostvaruje uglavnom kukcima. Plod je suh, nepucavac, većinom oraščić, tzv. roška. U nekih vrsta stvaraju se skupni plodovi. U ovu porodicu spada velik broj vrsta koje čovjek koristi za hranu, brojne sorte salata, endivija, cikorije, radič, artičoka, crni korijen, suncokret i dr. Mnoge se koriste kao ljekovite biljke, a poznat je i velik broj ukrasnih biljaka.

Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.