ILEX AQUIFOLIUM L. – OBIČNA BOŽIKOVINA

Inventarni_broj
30
Godina_sadnje
2007
Podrijetlo sadnica
Rasadnik, nepoznat
Broj primjeraka
2
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
AQUIFOLIACEAE – BOŽIKOVINOVKE

AQUIFOLIACEAE – BOŽIKOVINOVKE

Božikovinovke pripadaju redu Aquifoliales koji obuhvaća pet porodica s 21 rodom i oko 540 vrsta od kojih 75 % spada u ovu porodicu. Porodicu predstavlja jedini rod Ilex koji je rasprostranjen na svim kontinentima, s najmanjom raznolikošću na području Afrike. Brojne su vrste cijenjene u hortikulturi kao ukrasni grmovi i maleno drveće uočljivih cvatova i plodova koštunica. Oko 300 vrsta božikovina je vazdazeleno ili je listopadno drveće i grmlje. Listovi su spiralno raspoređeni, na peteljkama, jednostavni, cijelog ruba ili su nazubljeni, često s bodljastim zupcima. Cvjetovi su jednospolni dvodomni ili dvospolni, pojedinačni ili u cvatovima. Građeni su od četiri lapa, četiri latice, četiri prašnika i četiri plodna lista. U Europi raste samo jedna vrsta Ilex aquifolium L.
Nadred
ASTERANAE

ASTERANAE

Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Obična božikovina vazdazeleni je grm ili drvo koje naraste do 10 m u visinu. Listovi su naizmjenični, jednostavni, eliptični do jajasto eliptični, šiljastog vrha, široko klinaste do zaobljene osnove, valovitog, krupno bodljikavo nazubljenog ruba. Starije biljke i gornji dijelovi krošnje mogu biti ravnog ili slabije valovitog i cjelovitog ruba. Dugački su 5 do 10 cm i široki 3 do 6 cm, a peteljka je dugačka 1 do 1,5 cm. Po konzistenciji su kožasti, tvrdi, debeli, odozgo tamnozeleni, goli, jako sjajni, glatki, a odozdo svjetlozeleni do žućkastozeleni. Cvjetovi su jednospolni, entomofilni. Čaška je sitna i građena od četiri fino dlakava, tupa, na osnovi srasla lapa. Vjenčić je koturast, mutnobijel, a obrub ima četiri okruglaste, raširene, udubljene latice. Muški cvijet ima četiri prašnika, niti su bijele, na osnovi prirasle uz vjenčić. Ženski cvijet ima zelenu, nadraslu plodnicu, četverogradnu, njuška je sjedeća, četverorežnjasta, zelena. Više cvjetova gradi paštitaste cvatove u pazušcima listova na prošlogodišnjim izbojcima. Plod je crvena, kuglasta, glatka, sjajna, otrovna, bobičasta koštunica koja sadrži četiri svjetlosmeđe, izbrazdane, tvrde koštice. Obična božikovina rasprostranjena je na području Europe, jugozapadne Azije i sjeverne Afrike. Raste pretežito u gorskim i planinskim šumama na vapnenačkim tlima. U našoj zemlji je zaštićena vrsta. Postoji velik broj kultivara.