Boražinovke su kozmopolitska porodica s manjim brojem vrsta u hladnom umjerenom i tropskom području, a najveća raznolikost vrstama je u sredozemnom području. U porodici se nalazi oko 2 000 vrsta svrstanih u 120 rodova. U Hrvatskoj su zastupljene 103 vrste i podvrste iz 19 rodova. Boražinovke ili oštrolisti pretežito su zeljaste biljke, rjeđe drveća ili grmlje te povijuše. Često su krutodlakave i bodljikavo-hrapave na dodir. Listovi su izmjenični ili izmjenični i nasuprotni u donjem dijelu stabljike, sitni do srednje veliki, cjeloviti, linearni do lancetasti, a ponekad grade rozetu. Mogu biti sjedeći ili imaju peteljku, bez palistića. Cvjetovi su dvospolni na jednodomnim biljkama, jednospolni na dvodomnim biljkama ili su biljke ginodiecične. Cvjetovi su uvijek u cvatovima koji mogu biti paštitac ili kovrčica. Ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić. Čaška je obično građena od pet lapova smještenih u jednom pršljenu koji nisu međusobno srasli ili sraštaju samo bazalno. Vjenčić je građen od pet sraslih latica smještenih u jednom pršljenu. Po obliku može biti kružan, zvonast do plitičast ili je cjevast. Andrecej se sastoji od pet prašnika koji sraštaju s ocvijećem oko sredine cijevi vjenčića ili u ždrijelu cijevi vjenčića. Ginecej je građen od dva plodna lista, a samo ponekad od više, sinkarpan je i sinstiloovaran, a plodnica je nadrasla. Placentacija je aksilarna do bazalna. Oprašivanje se ostvaruje kukcima. Plod je suh ili sočan. Suhi plodovi su pucavci, nepucavci ili kalavci, a sočni su koštunice. Mnoge su vrste iz ove porodice ukrasne biljke.

Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.