CONVOLVULUS CNEORUM L. – SREBRNOLISNI SLAK

Inventarni_broj
170
Godina_sadnje
2018
Podrijetlo sadnica
Vrtlarija Kalići, Golubovo, Istra
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
CONVOLVULACEAE – SLAKOVKE

CONVOLVULACEAE – SLAKOVKE

Slakovke su najbrojnija porodica reda Solanales jer sadrži gotovo 40 % svih vrsta ovoga reda. Predstavnici ove porodice su kozmopolitski rasprostranjeni, a najveći broj vrsta je u tropskim područjima Amerike i Azije. Većinom su zeljaste povijuše koje sadrže lateks i nemaju palistiće. Karakterizira ih izrazito simpetalan vjenčić ljevkastog oblika, zasukane estivacije. Cvjetovi su aktinomorfni, ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić. Čašku gradi pet sraslih lapova. Vjenčić se sastoji od pet sraslih latica za koji su pričvršćeni prašnici. Plodnica je nadrasla i sastoji se od dva plodna lista. U porodicu slakovki spada rod batata (Ipomea), a vrsta Ipomea batatas ili „ slatki krumpir “ stvara velike škrobom bogate i slatke gomolje koji se koriste za prehranu. Osim jestivih biljaka porodica slakovki odlikuje se i brojnim hortikulturnim vrstama zbog zanimljivih i lijepih cvjetova. U Hrvatskoj raste oko 20 vrsta u prirodi ili kulturi iz tri roda.
Nadred
ASTERANAE

ASTERANAE

Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Srebrnolisni slak vazdazeleni je grm gustih uspravnih ili pridiglih grana. Listovi su naizmjenični, uglavnom u gornjem dijelu izbojka zbijeni, jednostavni, sjedeći, duguljasti, prema vrhu prošireni, šiljastog vrha, cijelog ruba, usko klinaste osnove, dugački 2 do 6 cm i široki 4 do 10 mm. S obje su strane sivkastozeleni do srebrnastozeleni, kožasti, mekani, gusto mekano, prileglo dlakavi. Cvjetovi su dvospolni, entomofilni, uresni, široki 2,5 do 4 cm. Čaška je građena od pet nejednakih, dugačko svilenasto dlakavih lapova, od kojih je najduži za polovicu kraći od vjenčića. Vjenčić je ljevkast, bijel, sa žutim ždrijelom. Dugačak je 17 do 25 mm, ima pet uzdužnih, ravnih, izvana dlakavih linija koje označavaju spoj potpuno sraslih latica. Ima pet prašnika koji su puno kraći od vjenčića na čijoj su osnovi pričvršćeni. Prašničke niti na osnovici su proširene, a prašnice duguljaste. Plodnica je nadrasla, dvogradna, gusto dlakava, vrat je nitast, njuška dvodijelna. Više cvjetova gradi vršni paštitac s listolikim zaliscima. Plod je smeđi, jajasti do kuglasti, membranasti, dvodijelni tobolac veličine 5 do 6 mm veliki, okružen s pet dugačkih, šiljastih, gusto dlakavih lapova. Srebrnolisni slak rasprostranjen je na području Italije, Hrvatske i Albanije. Raste na kamenjarima, u garizima i makiji. Uzgaja se i kao ukrasna biljka.