Krumpirovke su rasprostranjene u umjerenim i tropskim područjima, jedino ne dolaze u hladnim područjima sjeverne polutke, a najveću raznolikost imaju u Središnjoj i Južnoj Americi. Porodica sadrži 2 400 do 3 000 vrsta unutar 95 rodova. U Hrvatskoj rastu 43 vrste iz 14 rodova. Većinom su zeljaste biljke, a rjeđe su grmovi ili penjačice. Listovi su izmnjenični ili izmjenični do nasuprotni prema položaju na stabljici. Po konzistenciji su zeljasti, kožasti ili preobraženi u bodlje, većinom imaju peteljku, ali mogu biti i polusjedeći ili sjedeći, nemaju rukavac niti palistiće, mirisni su ili smrdljivi. Listovi su jednostavni ili sastavljeni (trolisni dlanasti ili perasti). Za pojedine vrste karakteristično je oblikovanje stabljičnih gomolja. Cvjetovi su dvospolni ili jednospolni na jednodomnim ili andromonoecičnim ili dvodomnim biljkama. Cvjetovi su pojedinačni ili grade cvat paštitac ili kovrčicu. Uglavnom su aktinomorfni, ali mogu biti i zigomorfni. Ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić. Čaška se sastoji od sraslih lapova u jednom pršljenu, zrakaste simetrije. Vjenčić je građen od 4, 5 ili 7 sraslih latica smještenih u jednom pršljenu. Prema obliku vjenčić je kružan, ljevkast ili cjevast. Andrecej sadrži obično pet prašnika, rijetko manje. Prašnici su slobodni. Ginecej je sinkarpan, sinstiloovaran, građen od dva plodna lista. Plodnica je nadrasla. Placentacija je aksilarna, a u poldnici se razvija jedan do pedeset sjemenih zametaka. Oprašivanje se ostvaruje kukcima. Plod je sočan ili suh, pucavac ili nepucavac. Može biti tobolac, boba ili koštunica. Porodica je poznata po zastupljenosti alkaloida koji su svrstani u četiri skupine: tropanske, steroidne, alkaloide duhana i alkaloide paprike. Pojedine vrste imaju ogromnu važnost u prehrani čovjeka, npr. krumpir, rajčica, paprika, patlidžan. U ovu porodicu spada i duhan. Mnoge su biljke iz ove porodice vrlo otrovne, npr. velebilje, datura, mandragora i bunika.

Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.