SALVIA OFFICINALIS L. – LJEKOVITA KADULJA

Inventarni_broj
35
Godina_sadnje
2011
Podrijetlo sadnica
Rasadnik, nepoznat
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
LAMIACEAE – MEDIĆEVKE

LAMIACEAE – MEDIĆEVKE

Medićevke ili usnače kozmopolitska su porodica rasprostranjena od hladnih do tropskih područja. Uključuje 210 rodova s oko 3 500 do 6 500 vrsta. U Hrvatskoj raste 230 vrsta i podvrsta iz 37 rodova. Medićevke su najčešće samostojeće zeljaste biljke, ponekad grmlje, a vrlo rijetko drveće ili penjačice. Listovi su nasuprotni, rjeđe pršljenasti, jednostavni ili perasto sastavljeni. Plojka je perasto ili dlanasto urezana ili cjelovita s jednom žilom, s perastom ili dlanastom nervaturom, a rub je cjelovit, narovašen ili pilast. Listovi nemaju palistiće, imaju peteljku ili su sjedeći, zeljasti, ponekad kožasti i uglavnom mirisni. Mlade stabljike jasno su četverobridne. Cvjetovi su dvospolni i jednospolni na dvodomnim, ginodiecičnim ili rjeđe poligamno monoecičnim biljkama. Dolaze pojedinačno ili grade jednostavni cvat koji je obično građen kao pršljen aksilarnog para dihazija ili paštitaste kovrčice koje oblikuju glavicu, klas, paštitac ili metlicu. Cvat je terminalan ili aksilaran. Cvjetovi su sićušni do srednje veliki, zigomorfni, tetraciklički i karakterističnog oblika koji podsjeća na otvorena usta (od tuda naziv usnače). Ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić. Čaška je građena od dva, tri, četiri ili pet lapova. U osnovi je pentamerna, a po obliku zvonasta, cjevasta ili ljevkasta. Vjenčić je građen od pet prikrivenih latica iako se unutar porodice može pratiti razvoj od zrakasto simetričnog cvijeta pa sve do dvousnatog cvijeta u kojemu dvije latice tvore gornju usnu, a tri donju usnu. Andrecej je građen od dva ili češće od četiri prašnika. Prašnice se dodiruju u parovima, ali nisu srasle ili su potpuno odvojene jedne od drugih. Ginecej je sinkarpan, građen od dva plodna lista, sinstiloovaran, a plodnica je nadrasla. Placentacija je bazalna. Oprašivanje se ostvaruje kukcima, obično opnokrilcima, leptirima, dvokrilcima i pticama. Plod je suh, rijetko sočan. Najzastupljeniji je kalavac. Za porodicu su karakteristična brojna eterična ulja pa su mnoge vrste ljekovite ili začinske biljke (mažuran, origano, bosiljak, čubar, ružmarin, majčina dušica, kadulja, metvica, trava iva i dr.) Od nekih se vrsta proizvode mirisi, ulja ili boje.
Nadred
ASTERANAE

ASTERANAE

Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Ljekovita kadulja razgranjeni je polugrm s pridignutim ili uspravnim, rjeđe polegnutim stabljikama visine do 1 m. U donjem dijelu su drvenaste, sivosmeđe, a u gornjem zeljaste, četverobridne ili gotovo okrugle, bjelkastozelenkaste, pustenaste. Listovi su jednostavni, cjeloviti, unakrsno nasuprotni, duguljasti, duguljastojajasti do usko eliptični. Dugački su 2 do 9 cm, široki 0,5 do 5 cm, suženi pri osnovici, tupasta ili šiljasta vrha, cjelovita ili narovašena ruba. Odozgo su sivkastozeleni i u početku srebrnastobijelo maljavi, a odozdo mrežasto žilasti i bijelo maljavi. Peteljka je dugačka 1 do 5 cm. Cvjetovi su dvospolni, zigomorfni, pentamerni. Čaška je većinom crvenkastosmeđa, gornja usna ima tri zupca, a donja dva. Vjenčić je dvousnat, ljubičast, malo pustenast, gornja usna kraća je od donje, uspravna, nadsvođena iznad donje koja je trozuba. U cvijetu su dva prašnika, jedan tučak s nadraslom plodnicom, vrat je ljubičast i duži od gornje usne. Po 4 do 10 cvjetova zajedno dolazi u pršljenastim cvatovima koji su razmaknuti i skupljeni u uspravne vršne kitice. Plod je kalavac s četiri kuglasta do elipsoidna tamnosmeđa, glatka, jednosjemena merikarpa (oraščića). Ljekovita kadulja rasprostranjena je u Sredozemlju. Raste na toplim, suhim, kamenitim staništima s vapnenastim tlom, od obale mora do višeg gorskog pojasa.