GLOBULARIA CORDIFOLIA L. – SRCOLISNA GLAVULJA

Inventarni_broj
82
Godina_sadnje
2016
Podrijetlo sadnica
Sjeverni Velebit
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
GLOBULARIACEAE – GLAVULJEVKE

GLOBULARIACEAE – GLAVULJEVKE

Glavuljevke su porodica s oko 30 vrsta polugrmova i zeljastih biljaka unutar dva roda rasprostranjenih u euroazijskom i paleotropskom području (umjerena i suptropska područja zapadne Azije, Europe i sjeverne Afrike). Listovi su izmjenični, jednostavni, cjelovita ruba. Cvjetovi su dvospolni. Cvjetovi su zigomorfni, dolaze u cvatovima, najčešće glavici. Ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić. Čaška je građena od pet sraslih lapova smještenih u jednom pršljenu. Vjenčić je građen od pet sraslih latica u jednom pršljenu. Andrecej je građen od četiri prašnika sraslih s ocvijećem. Ginecej je sinkarpan, nadrastao i sastoji od jednog plodnog lista. Placentacija vršna. Plodovi su orasi. U Hrvatskoj raste sedam svojti iz roda Globularia.
Nadred
ASTERANAE

ASTERANAE

Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Srcolisna glavulja vazdazeleni je patuljasti grmić s puzavim stabljikama koje se zakorjenjuju u koljencima i uspravnim cvjetnim stabljikama visine do 10 cm. Listovi su jednostavni, cjeloviti, skupljeni u rozetu, suličasti do obrnutosuličasti, dugački 2 do 9 cm, široki 2 do 5 mm, kratko ušiljena ili zaobljena vrha. Odozgo su tamnozeleni, a odozdo malo svjetliji, kožasti i goli. Cvjetne stabljike nose 1 do 3 mala lista ili su bez njih. Cvjetovi su dvospolni, zigomorfni, izgrađeni od pet lapova i pet latica. Čaška je dvousnata, a zupci oboda linearnosuličasti. Vjenčić je dvousnat, plavoljubičaste boje. Gornja usna ima dva kraća, a donja usna tri duža režnja. U cvijetu se nalaze dva kraća i dva duža prašnika koji su prirasli za cijev vjenčića. Prašnici i vrat tučka strše iz vjenčića. Cvjetovi tvore glavičaste cvatove promjera 1 do 2 cm s dugom cvatnom stapkom koji su s donje strane obavijeni ovojem. Zalisci ovoja brojni su, jajasti, s duljim šiljkom. Plod je jednosjemeni oraščić obavijen zaostalom čaškom. Srcolika glavulja rasprostranjena je u Europi (Italija, Austrija, Balkanski poluotok) gdje raste u gorskim područjima na vapnenačkim tlima, u pukotinama stijena, na suhim, hladnim, vjetru izloženim staništima.