LIGUSTRUM VULGARE L. – OBIČNA KALINA

Inventarni_broj
96
Godina_sadnje
2015
Podrijetlo sadnica
Mahićno, Karlovac
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
OLEACEAE – MASLINOVKE

OLEACEAE – MASLINOVKE

Maslinovke su kozmopolitska porodica s najvećom zastupljenošću vrsta u jugoistočnoj Aziji i u Australiji. Porodica obuhvaća između 24 i 29 rodova s oko 600 vrsta. Predstavnici ove porodice rastu kao drveće i grmlje, rijetko kao penjačice. U ekološkom pogledu su mezofiti. Listovi su u najvećem broju vrsta nasuprotni, a rijetko izmjenični ili zavojiti te imaju peteljku. Mogu biti jednostavni, trolisni ili su perasto sastavljeni i nemaju rukavac i palistiće. Cvjetovi su dvospolni ili jednospolni, na poligamno monoecičnim biljkama, često mirisni. Cvjetovi su pojedinačni ili dolaze u grozdu, metlici ili čuperku. Cvjetovi mogu imati pricvjetni list, zrakaste su simetrije, obično su 2 – 6-merni, triciklički ili tetraciklički. Ocvijeće je obično razlučeno na čašku i vjenčić, ali izražen je i proces njihove redukcije. Čaška je građena od 4 do 15 lapova smještenih u jednom pršljenu, cjelovita je ili je razdijeljena s tupim režnjevima, nazubljena, a ponekad gotovo reducirana. Vjenčić je građen od 4 do 12 sraslih latica u jednom pršljenu. Andrecej je građen od 2, rijetko 4 prašnika, najčešće sraslih s ocvijećem. Ginecej je sinkarpan, sinovaran, nadrastao i sastoji od dva plodna lista. Placentacija je aksilarna. Sjemeni zameci su viseći ili uspravni, obično su po dva u plodnici, rjeđe više njih. Oprašivanje se ostvaruje kukcima i vjetrom. Plodovi su sočni ili suhi, pucavci ili nepucavci; jednosjemeni okriljeni orasi (samari), tobolci, bobe ili koštunice. U ovoj porodici su gospodarski značajne vrste iz roda maslina (Olea), jasena (Fraxinus) te velik broj ukrasnih rodova poput forzicija (Forsythia), jasmina (Jasminum), kalina (Ligustrum), jorgovana (Syringa ). U Hrvatskoj raste 21 vrsta unutar 7 rodova, od kojih je 12 stranih i rastu u kulturi.
Nadred
ASTERANAE

ASTERANAE

Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Obična kalina je listopadni, razgranati grm s mnogobrojnim šibolikim, slabo razgranatim izbojcima, visine do 3 m. Kora je siva ili svjetlosmeđa, gola, tanka sa svijetlim lenticelama. Listovi su nasuprotni, jednostavni, usko jajasti do kopljasti, šiljastog vrha, klinaste osnove, cijelog ruba. Dugački su 3 do 6 cm, široki 6 do 17 mm, a peteljka je dugačka 5 do 10 mm. Po konzistenciji su polukožasti, odozgo tamnozeleni, goli, sjajni, a odozdo zeleni i goli. U jesen su zagasito ljubičasti i djelomično se zadržavaju na izbojcima u toku zime. Cvjetovi su dvospolni, entomofilni, uresni i mirisni. Čaška je zvonasta, dugačka 1 do 2 mm, svjetlozelena, na osnovi pustenasta, a obrub ima četiri sitna zubca. Vjenčić je bijel, usko ljevkast, dugačak oko 5 mm. Cijev je podjednako dugačka kao zupci, a obrub ima četiri duguljasto jajasta, ravno raširena zupca. Ima dva prašnika koji vire iznad cijevi vjenčića, prašničke niti su bijele, pričvršćene na ždrijelu vjenčića, a prašnice blijedožute. Plodnica je nadrasla, dvogradna, kuglasta, izvana luči nektar, vrat je kratak, bijel, a njuška je dvodijelna i ne viri iz cijevi vjenčića. Mnogo cvjetova na vrhu izbojka gradi gustu, uspravnu, stožastu, fino dlakavu metlicu dužine 6 do 9 cm. Plodovi su crne, kuglaste do jajaste, glatke, sjajne, otrovne, bobičaste koštunice. Obična kalina rasprostranjena je u Europi, Maloj Aziji, na Kavkazu i u sjevernoj Africi. Raste u šumama i šikarama hrastova pojasa. U hortikulturi je vrlo cijenjena vrsta .