ASPERULA STALIANA VIS. – STALIJEVA MODRIČICA
- Inventarni_broj
- 229
- Godina_sadnje
- Podrijetlo sadnica
- Broj primjeraka
- 0
- Podrazred
- MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
- Porodica
- RUBIACEAE – BROĆEVKE
-
RUBIACEAE – BROĆEVKE
Broćevke su kozmopolitska porodica s oko 600 rodova i 13 000 vrsta. Većinom su drveće, grmlje i polugrmovi te zeljaste biljke, a rjeđe lijane. Ekološki su mezofiti, kserofiti ili hidrofiti. Zeljasti oblici uglavnom imaju četverokutnu člankovitu stabljiku. Listovi su u najvećem broju vrsta nasuprotni, pršljenasti, a rijetko izmjenični, imaju peteljku ili su sjedeći, plojka im je jednostavna i cjelovitog ruba. Većinom imaju dvospolne cvjetove, rjeđe jednospolne. Cvjetovi su često dimorfni zbog različito dugih vratova tučka, rjeđe dolaze pojedinačno, a češće tvore cvatove poput paštitca, metlice ili glavice. Cvjetovi su mali ili srednje veliki, aktinomorfni, tetramerni ili pentamerni, ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić. Čaška je pravilna, rjeđe dvousnata, građena od četiri ili pet lapova smještenih u jednom pršljenu. Vjenčić je građen od 3 do 5 ili 8 do 10 sraslih latica u jednom pršljenu. Prema obliku vjenčić može biti cjevast ili plitičast i pravilan, rjeđe dvousnat. Andrecej je građen od četiri ili pet prašnika sraslih za cijev vjenčića. Ginecej je sinkarpan, sinovaran, podrastao, sastoji se od dva, a vrlo rijetko od više plodnih listova. Placentacija je parijetalna, aksilarna ili bazalna. Sjemeni zameci su viseći. Oprašivanje se ostvaruje kukcima. Plodovi su sočni ili suhi, pucavci ili nepucavci; kalavci, tobolci, bobe ili koštunice. U ovoj porodici gospodarski su značajne vrste iz roda kavovci (Coffea), kininovci (Cinchona) te velik broj ukrasnih vrsta. U Hrvatskoj rastu 74 vrste i podvrste iz osam rodova.
- Nadred
- ASTERANAE
-
ASTERANAE
Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.
- Evolucijska linija
- EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
- Skupina
- SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE
-
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE
Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Stalijeva modričica višegodišnja je rahlo busenasta biljka koja je pri dnu odrvenjela. Cijela biljka ima modrikastozelenu boju i zelenkasto je nahukana. Stabljike su polegle do uspravne, malo razgranate, većinom tanke. Duljina središnjih internodija je 17 do 44 mm, a omjer duljine internodija prema duljini listova iznosi 2 do 4,5. Listovi stabljike najčešće su šiljasti s prozirnim šiljkom na vrhu. Donji listovi su obrnuto jajoliko lopatasti do izduženo lancetasto lopatasti i često zašiljeni, rjeđe tupi. Dugački su 1 do 3 cm, široki 2 do 4 mm. Srednji listovi nešto su manji, dugački su 0,7 do 3 cm, široki 1 do 3 mm, a po obliku linearno lancetasti. Gornji su listovi duguljasto linearni. Pricvjetni su listovi eliptični do okruglasti. Cvjetovi tvore glavičaste cvatove. Vjenčić je ljevkast, dugačak 6 do 10 mm te ima četiri režnja. Režnjevi su bijeli, ponekad ljubičastoružičasti kao i cijev vjenčića koja je 2,5 do 4,5 puta duža od režnjeva. Plodovi su široko eliptični, rjeđe okruglasti i bradavičasti kalavci. Stalijeva modričica rasprostranjena je u Hrvatskoj na Dugom otoku, otoku Pagu i okolici Zadra, a u južnijom područjima na otocima Viškog arhipelaga gdje rastu dvije podvrste. Jedna podvrsta raste na Tremitskim otocima u Italiji. Izraziti je heliofit. Raste na obalnim padinama i blago položenim vapnenačkim ili vapnenačko-dolomitnim stijenama na nadmorskoj visini od 3 do 100 m.
Gimnazija Karlovac