Broćevke su kozmopolitska porodica s oko 600 rodova i 13 000 vrsta. Većinom su drveće, grmlje i polugrmovi te zeljaste biljke, a rjeđe lijane. Ekološki su mezofiti, kserofiti ili hidrofiti. Zeljasti oblici uglavnom imaju četverokutnu člankovitu stabljiku. Listovi su u najvećem broju vrsta nasuprotni, pršljenasti, a rijetko izmjenični, imaju peteljku ili su sjedeći, plojka im je jednostavna i cjelovitog ruba. Većinom imaju dvospolne cvjetove, rjeđe jednospolne. Cvjetovi su često dimorfni zbog različito dugih vratova tučka, rjeđe dolaze pojedinačno, a češće tvore cvatove poput paštitca, metlice ili glavice. Cvjetovi su mali ili srednje veliki, aktinomorfni, tetramerni ili pentamerni, ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić. Čaška je pravilna, rjeđe dvousnata, građena od četiri ili pet lapova smještenih u jednom pršljenu. Vjenčić je građen od 3 do 5 ili 8 do 10 sraslih latica u jednom pršljenu. Prema obliku vjenčić može biti cjevast ili plitičast i pravilan, rjeđe dvousnat. Andrecej je građen od četiri ili pet prašnika sraslih za cijev vjenčića. Ginecej je sinkarpan, sinovaran, podrastao, sastoji se od dva, a vrlo rijetko od više plodnih listova. Placentacija je parijetalna, aksilarna ili bazalna. Sjemeni zameci su viseći. Oprašivanje se ostvaruje kukcima. Plodovi su sočni ili suhi, pucavci ili nepucavci; kalavci, tobolci, bobe ili koštunice. U ovoj porodici gospodarski su značajne vrste iz roda kavovci (Coffea), kininovci (Cinchona) te velik broj ukrasnih vrsta. U Hrvatskoj rastu 74 vrste i podvrste iz osam rodova.

Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.