VINCA MINOR L. – MALA PAVENKA

Inventarni_broj
100
Godina_sadnje
2015
Podrijetlo sadnica
Mahićno, Karlovac
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
APOCYNACEAE – ZIMZELENOVKE

APOCYNACEAE – ZIMZELENOVKE

Zimzelenovke rastu kao drveće, grmlje, polugrmovi, penjačice, zeljaste biljke ili sukulenti u tropskim i suptropskim područjima, a mogu biti zastupljene i u umjerenim područjima obje polutke. Jedna od glavnih odlika porodice jest prisutnost nečlankovitih mliječnih cijevi i mliječni sok, te brojni i često vrlo otrovni spojevi iz skupine alkaloida i glikozida. Porodica sadrži 415 rodova s oko 4 600 vrsta. Listovi su uglavnom nasuprotni, rijetko u pršljenovima ili naizmjenični. Predstavnici ove porodice imaju razvijene različite mehanizme i specijalizacije cvijeta za oprašivanje. Cvjetovi su aktinomorfni, dvospolni, tetramerni ili pentamerni, često imaju pricvjetne listove, dolaze pojedinačno ili u cvatovima. Ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić. Čaška je duboko urezana gotovo do osnove, gola i s unutrašnje strane sadrži žljezdane dlake. Vjenčić tvore srasle latice, a po obliku može biti široko ljevkast, u gornjoj polovici tanjurasto proširen, zvonast ili valjkast. Andrecej čine četiri ili pet prašnika u donjem dijelu sraslih s vjenčićem. Tučak je građen od dva plodna lista, rijetko od tri do pet. Plod je najčešće mjehur rjeđe tobolac, koštunica ili boba. Mnoge su vrste značajne u hortikulturi, a najrašireniji je rod Nerium (oleandar).
Nadred
ASTERANAE

ASTERANAE

Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Mala pavenka je polugrm čije sterilne grane dužine 20 do 30 cm poliježu po zemlji, a fertilne su uglavnom uspravne i visoke 10 do 15 cm. Kora je tanka i zelena. Korijenov sustav dosta je gust i razgranat, površinski. Listovi su unakrsno nasuprotni, jednostavni, jajasto eliptični do duguljasto kopljasti, tupog ili kratko šiljastog vrha, klinaste osnove, cijelog ruba, kožasti. Odozgo su tamnozeleni, goli, sjajni, a odozdo svjetlozeleni, goli, dugački 2 do 4 cm i široki 0,8 do 1,8 cm. Cvjetovi su dvospolni, entomofilni, uresni. Čaška je ljevkasta, obrub ima pet suličastih, golih zubaca dužine 4 do 5 mm. Vjenčić je plitičast, plavkastoljubičast ili svjetloplav, cijev je dugačka 1 do 1,5 cm i iznad polovice proširena, a u području oko prašnica i njuške dlakava. Obrub je širok 2,5 do 3 cm, horizontalno raširen, ima pet zubaca koji su na vrhu ravni, malo asimetrični i usmjereni na lijevu stranu. Ima pet prašnika pričvršćenih na sredini cijevi iz koje ne vire. Ginecej je nadrastao s dva plodna lista koja su slobodna, samo su vratovima i njuškama srasli. Njuška je široka, obrnuto stožasta, zaravnjena, po rubu ljepljiva, na vrhu s gustim čuperkom dlačica. Cvjetovi su pojedinačni u pazušcu listova, u gornjem dijelu izbojka. Plodovi su zbirni, građeni od dva duguljasto valjkasta, šiljasta, smeđa, široko otklonjena mjehura koji su na osnovi zajedno ovijeni suhom čaškom. Rasprostranjena je u Europi i Maloj Aziji. Raste u šumama hrastova pojasa. Vrlo je raširena u hortikulturi kao pokrivač tla .