HYDRANGEA MACROPHYLLA (THUNB.) SER. – VELELISNA HORTENZIJA

Inventarni_broj
210
Godina_sadnje
2020
Podrijetlo sadnica
Vrtlarija Kalići, Golubovo, Istra
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
HYDRANGEACEAE – HORTENZIJEVKE

HYDRANGEACEAE – HORTENZIJEVKE

Porodica hortenzijevka obuhvaća 17 rodova s oko 200 vrsta. U glavnom su zastupljene u sjevernim umjerenim područjima, a u Hrvatskoj nema predstavnika. Većinom su grmlje, rijetko drveće ili povijuše. Listovi su jednostavni i nasuprotni. Cvjetovi grade vršne gronje, a na obodnom dijelu cvata nalaze se sterilni cvjetovi koji su izrazito povećani u odnosu na fertilne cvjetove koji su neugledni i mali, smješteni u središnjem dijelu cvata. Ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić, a broj prašnika je varijabilan. Oprašivanje se ostvaruje kukcima koje privlače sterilni cvjetovi. Plodnica se sastoji od dva do pet plodnih listova. Plod je tobolac. Hortenzijevke su iznimno značajne u hortikulturi i postoji velik broj kultivara, a boja cvjetova često ovisi o pH vrijednosti tla. Vrlo su dekorativne vrste i često se uzgajaju u parkovima i vrtovima.
Nadred
ASTERANAE

ASTERANAE

Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Velelisna hortenzija listopadni je grm visine do 3 m s brojnim uspravnim, golim izbojcima. Listovi su nasuprotni, goli, eliptični do široko jajasti, dugački 5,5 do 19 cm i široki 3 do 13 cm, kratko šiljastog vrha, krupno napiljenog ruba, široko klinaste osnove, zeljasti i debeli. Odozgo su zeleni, sjajni, a odozdo svjetlozeleni, goli ili slabo dlakavi. Cvjetovi su dvospolni, entomofilni, uresni, fertilni i sterilni. Fertilni su sitni, ružičasti do svjetloplavi. Čaška je građena od 4 do 5 kratko trokutastih, šiljastih lapova, a vjenčić od 4 do 5 duguljasto jajastih, raširenih latica. Ima 8 do 10 prašnika. Plodnica je trogradna, većim dijelom prirasla za cvjetište, vratovi su debeli, kratki i bjelkasti. Sterilni cvjetovi su veći, široki 1,5 do 3 cm. Čaška se sastoji od 4 do 5 ružičastih ili svjetloplavih, raširenih, obrnuto jajasto rombičnih ili obrnuto jajastih lapova na osnovi suženih, cijelog ili nazubljenog ruba i međusobno se preklapaju. Nema vjenčića. Mnogo cvjetova dolazi u 10 do 20 cm širokim, plosnatim, kratko dlakavim gronjama. Plodovi su smeđi, jajasti, višesjemeni tobolci. Areal ove vrste je područje Himalaja, Kine i Japana. Selekcijom je stvoreno preko 900 kultivatra svrstanih u dvije grupe: Hortensia Group – cvjetovi sterilni, cvatovi kuglasti te Lacecap Group – cvjetovi fertilni i sterilni, cvatovi plosnati.