Drijenovke su zastupljene u sjevernim i južnim umjerenim područjima te u planinskim dijelovima suptropskih i tropskih područja. Porodica sadrži desetak rodova s oko 100 vrsta. U Hrvatskoj rastu četiri vrste iz jednog roda. Većinom su drveće, grmlje, rijetko zeljaste biljke. Ekološki su većinom mezofiti. Listovi su vazdazeleni ili sezonski otpadaju, gotovo su uvijek nasuprotni, rjeđe izmjenični ili rijetko zavojiti, po konzistenciji su zeljasti ili kožasti. Imaju peteljku, nemaju rukavac, jednostavni su i cjelovite plojke. Cvjetovi su uglavnom dvospolni, rijetko jednospolni na jednodomnim ili dvodomnim biljkama. Cvjetovi grade cvat paštitac, glavicu, gronju i štitac. Cvjetovi imaju pricvjetni list. Ocvijeće im je razlučeno na čašku i vjenčić. Čaška ima 4 do 7 lapova u jednom pršljenu, razdijeljena na tupe režnjeve ili zubiće. Vjenčić je građen od 4 ili 5 latica u jednom pršljenu. Andrecej je građen od 4 ili 5 prašnika koji nisu srasli s ocvijećem niti međusobno. Ginecej je sinkarpan, građen od 2 ili 4 plodna lista, podrastao, plodnice srasle, vratovi i njuške slobodni. Placentacija je u nekih vrsta parijetalna, obično aksilarna ili apikalna. Oprašivanje se ostvaruje kukcima. Plod je sočan ili suh, nepucavac koštunica, rjeđe boba. Pojedine vrste drijenova uzgajaju se kao ukrasne biljke, a od drijena se proizvodi džem, marmelada, alkoholna pića. Pojedine vrste imaju izrazito tvrdo drvo koje se koristi za izradu namještaja i alata.

Nadred Asteranae čini 13 redova koji sadrže 103 porodice s nešto više od 92 000 vrsta (35 % svih kritosjemenjača). Sve pripadnike ovog nadreda ujedinjuju tri glavne osobine: prisutnost iridoidnih spojeva, simpetalni vjenčić (sulatični) i unitegmički tenuinucelatni sjemeni zameci. Monofiliju skupine potvrđuju i molekularno genetička istraživanja. Starost ove evolucijske grane procjenjuje se na oko 128 milijuna godina (sredina rane krede). Najranije su se izdvojili redovi Cornales i Ericales od ostalih redova koji čine središnje asteride. Središnje asteride imaju isti broj prašnika kao i latica, srasle latice, unitegmički sjemeni zametak s debelim integumentom, celularni endosperm, dugi embriji, specifične sekvence DNA. Središnje asteride (Euasteridae) imaju dvije velike evolucijske grane: Euasteridae I (ili Asteridae I, lamide) i Euasteridae II (ili Asteridae II, kampanulide). Lamide većinom imaju zigomorfne cvjetove s okruglastim vrhovima ocvijeća, duge vratove tučka, mnogosjemene plodove i dr. Kampanulide sadrže male cvjetove udružene u uočljive cvatove, većinom radijalno simetrične, kratke vratove tučka, malosjemene plodove, obilni endosperm u sjemenkama, kratki embrij i dr.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.