Klinčićevke su kozmopolitska porodica čiji su predstavnici rasprostranjeni od hladnih do tropskih područja, a najveća raznolikost je u sredozemnom području. U porodicu spada 86 rodova s 2200 vrsta. U Hrvatskoj flori zastupljeno je 29 rodova s 238 svojti od kojih su neke endemi. Uglavnom su jednogodišnje biljke ili trajnice, većinom zeljaste, a samo su rijetke vrste u obliku polugrmova, gmova ili malenog drveća. Listovi su obično nasuprotni, rijetko pršljenasti, izmjenični ili zavojiti, sjedeći, jednostavni, a plojka im je lancetasta ili linearna. Većina ima palistiće. Cvjetovi su dvospolni, rjeđe jednospolni. Cvjetovi dolaze u cvatovima, rjeđe pojedinačno. Cvat je dihazij, kovrčica ili paštitac. Cvjetovi su aktinomorfni, rijetko zigomorfni, tetraciklički ili pentaciklički. Ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić. Čaška ima četiri ili pet lapova smještenih u jednom pršljenu, rjeđe drugačije. Vjenčić ima četiri ili pet latica smještenih u jednom pršljenu. Latice često imaju razvijen držak (tzv. klinac, klinčave latice). Andrecej je građen od 1 do 10 prašnika, a ginecej se sastoji od 2 do 5 plodnih listova. Tučak je nadrastao i cenokarpan, sinovaran, sinkarpan s manje više reduciranim septama do potpuno parakarpan. Placentacija je bazalna ili slobodna središnja. U plodnici je obično velik broj sjemenih zametaka. Oprašivanje se ostvaruje kukcima koje privlače bojom, oblikom cvjetova, peludom, mirisom i nektarom. Plod je pucavac ili nepucavac, najčešće tobolac, ponekad orah, a vrlo rijetko boba. Monofiliju porodice potvrđuju morfološka i molekularna istraživanja. Mnoge vrste imaju veliku primjenu u hortikulturi.

Nadred Caryophyllanae sadrži 33 porodice unutar istoimenog reda i uključuje 6,3 % vrsta eudikotiledona. U ovaj nadred svrstano je 11 200 vrsta unutar 692 roda. Starost skupine procjenjuje se na 104 do 116 milijuna godina. Red je monofiletski, izdvojen od ostalih skupina brojnim osobinama kao što su: plastidi sitastih cijevi sadrže proteine (u ostalih trikolpata plastidi uglavnom sadrže škrob), prisutnost pigmenata betalainske skupine (crveni do žuti, a porodica Caryophyllaceae sadrži i antocijane), slobodna centralna placentacija, embrij potkovičasto savijen u sjemenci, razvijen perisperm umjesto reduciranog ili potpuno izostalog endosperma, izostanak mikorize i dr. Sistematski položaj nareda nije jasan pa se povezuje s nadredom Rosanae te kao sestrinska skupina u odnosu na Asteranae.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.