Dvornikovke su rasprostranjene uglavnom unutar umjerenog i suptropskog područja, a nekoliko vrsta dolazi u hladnim i tropskim područjima. Porodica je široko rasprostranjena, ali ne dolazi u nekim dijelovima Afrike i jugoistočnoj Aziji osim Nove Gvineje. U hrvatskoj flori zastupljena je sa 7 rodova i 57 svojti. Biljke su najčešće zeljaste, a rjeđe su drveće, grmlje ili penjačice. Penjačice za penjanje koriste stabljiku i vitice. U ekološkom pogledu vrste su većinom mezofiti i kserofiti. Listovi su sitni do veliki, a mogu biti i reducirani, izmjeničnog ili nasuprotnog rasporeda, obično zavojitog na stabljici. Listovi su s peteljkom ili polusjedeći te s rukavcem, jednostavni, cjeloviti. Za ovu porodicu karakteristični su palistići u obliku tuljca (ohrea) koji prekrivaju vegetacijski vršak, a kasnije obavijaju nodij stabljike. Mnoge vrste sadrže kristaliće, naročito kalcijeva oksalata. Cvjetovi su dvospolni ili jednospolni na jednodomnim, poligamno monoecičnim (jednospolni muški i ženski cvjetovi skupa s dvospolnim) ili dvodomnim biljkama. Cvjetovi su pojedinačni ili grade cvat grozd, gronju, klas ili glavicu. Cvjetovi su mali, aktinomorfni, dvomerni, trimerni, pentamerni ili heksamerni, ciklički ili djelomice aciklički. Ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić, slobodno ili sraslo. Andrecej je građen od dva do devet prašnika. Ginecej se sastoji većinom od tri plodna lista, rjeđe dva ili četiri. On je primarno parakarpan, sinovaran (plodnice su srasle, a vratovi i njuške su slobodni) do sinstiloovaran (plodnica i vratovi su srasli, a njuške su slobodne). Placentacija je bazalna i u plodnici je jedan sjemeni zametak. Oprašivanje se ostvaruje kukcima koje primamljuju gusti cvatovi, privlačno ocvijeće, nektar i snažni mirisi. Plod je suhi nepucavac, obično orah ili oraščić uz koje mogu biti vezani i drugi dijelovi cvijeta. Ekonomski značajne vrste iz ove porodice su heljda, rabarbara i kiselice koje se koriste u prehrani. Od nekih se vrsta u Indiji proizvodi plava boja, a mnoge su ukrasne biljke.

Nadred Caryophyllanae sadrži 33 porodice unutar istoimenog reda i uključuje 6,3 % vrsta eudikotiledona. U ovaj nadred svrstano je 11 200 vrsta unutar 692 roda. Starost skupine procjenjuje se na 104 do 116 milijuna godina. Red je monofiletski, izdvojen od ostalih skupina brojnim osobinama kao što su: plastidi sitastih cijevi sadrže proteine (u ostalih trikolpata plastidi uglavnom sadrže škrob), prisutnost pigmenata betalainske skupine (crveni do žuti, a porodica Caryophyllaceae sadrži i antocijane), slobodna centralna placentacija, embrij potkovičasto savijen u sjemenci, razvijen perisperm umjesto reduciranog ili potpuno izostalog endosperma, izostanak mikorize i dr. Sistematski položaj nareda nije jasan pa se povezuje s nadredom Rosanae te kao sestrinska skupina u odnosu na Asteranae.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.