RIBES ALPINUM L. – PLANINSKI RIBIZ

Inventarni_broj
79
Godina_sadnje
2016
Podrijetlo sadnica
Sjeverni Velebit
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
GROSSULARICACEAE – OGROZDOVKE

GROSSULARICACEAE – OGROZDOVKE

Porodicu ogrozdovki predstavlja samo jedan rod Ribes sa 150 vrsta koje rastu u hladnijim i umjerenim područjima sjeverne polutke. Biljke su drvenaste i rastu kao grmovi. Listovi su naizmjenični, jednostavni. Cvjetovi su jednospolni i dvodomni ili dvospolni, tetramerni ili pentamerni, tvore grozdaste cvatove. Plod je okrugla sočna boba s većim brojem tvrdih sjemenki.
Nadred
SAXIFRAGANAE

SAXIFRAGANAE

U skupini središnjih eudikotiledona nekoliko nadredova, i redova koji se mogu razmatrati kao nadredovi, imaju neovisne evolucijske putove te ne pripadaju ni u Rosanae ni u Asteranae. Među njima je i red Saxifragales odnosno istoimeni nadred Saxifraganae kojem pripada 14 do 16 porodica sa 112 rodova i oko 2 500 vrsta. Red je relativno slabo zastupljen u tropskim i suptropskim područjima. Starost se procjenjuje na 111 do 121 milijun godina s divergencijom koja snažnije započine prije 92 do 110 milijuna godina. Monofiliju potvrđuju molekularna i morfološka istraživanja, a glavna su obilježja reda prisutnost elagičke kiseline, bazifiksne prašnice, često podrasli ginecej, plodni listovi koji mogu biti djelomice u vršnom dijelu slobodni, nazubljeni listovi sa žljezdastim dlakama i dr. Red je sestrinski povezan s nadredom Rosanae.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Planinski ribiz je listopadni, većinom niski ili ponekad do 2,5 m visoki grm. Kora je sivkastosmeđa, ispucana, ljuskava. Izbojci su tanki, smećkastožućkasti, bez bodlji, a kora im se kasnije ljušti u tankim, svijetlosivim trakama. Pupovi su vretenasti ili jajastoduguljasti, šiljasta vrha, pokriveni svjetlosmeđim, širokim, golim ljuskama. Listovi su jednostavni, naizmjenični, bez palistića, jajasti do okruglasti, dugački do 5 cm, najčešće malo duži nego što su široki, dlanasto urezani, imaju tri do pet pilastih režnjeva. Odozgo su tamnije zeleni i više ili manje dlakavi, odozdo malo svjetliji, redovito barem po žilama dlakavi. Cvjetovi su jednospolni, dvodomni aktinomorfni, koturasti, s kratkom stapkom i dvostrukim ocvijećem sastavljenim od pet lapova i pet latica. Lapovi su eliptični, pri osnovi međusobno srasli, zeleni, a latice su blijedožućkastozelene i međusobno slobodne. Andrecej čini pet prašnika s blijedožutim prašnicama, a ginecej jedan tučak s podraslom plodnicom, dva vrata i dvije njuške. Uspravne, vršne grozdaste cvatove tvori 10 do 20 muških cvjetova i 2 do 5 ženskih. Plod je kuglasta, uspravna, crvena, sjajna, gola (iznimno s pokojom dlakom), mesnata, sočna, trpka boba. Vrsta je rasprostranjena u Europi i na Kavkazu. Raste na stjenovitim terenima uz rubove šuma, na kamenjarskim pašnjacima, većinom na bazičnim tlima.