RIBES UVA-CRISPA L. – TRNOVITI RIBIZ

Inventarni_broj
116
Godina_sadnje
2016
Podrijetlo sadnica
Sjeverni Velebit
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
GROSSULARICACEAE – OGROZDOVKE

GROSSULARICACEAE – OGROZDOVKE

Porodicu ogrozdovki predstavlja samo jedan rod Ribes sa 150 vrsta koje rastu u hladnijim i umjerenim područjima sjeverne polutke. Biljke su drvenaste i rastu kao grmovi. Listovi su naizmjenični, jednostavni. Cvjetovi su jednospolni i dvodomni ili dvospolni, tetramerni ili pentamerni, tvore grozdaste cvatove. Plod je okrugla sočna boba s većim brojem tvrdih sjemenki.
Nadred
SAXIFRAGANAE

SAXIFRAGANAE

U skupini središnjih eudikotiledona nekoliko nadredova, i redova koji se mogu razmatrati kao nadredovi, imaju neovisne evolucijske putove te ne pripadaju ni u Rosanae ni u Asteranae. Među njima je i red Saxifragales odnosno istoimeni nadred Saxifraganae kojem pripada 14 do 16 porodica sa 112 rodova i oko 2 500 vrsta. Red je relativno slabo zastupljen u tropskim i suptropskim područjima. Starost se procjenjuje na 111 do 121 milijun godina s divergencijom koja snažnije započine prije 92 do 110 milijuna godina. Monofiliju potvrđuju molekularna i morfološka istraživanja, a glavna su obilježja reda prisutnost elagičke kiseline, bazifiksne prašnice, često podrasli ginecej, plodni listovi koji mogu biti djelomice u vršnom dijelu slobodni, nazubljeni listovi sa žljezdastim dlakama i dr. Red je sestrinski povezan s nadredom Rosanae.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Trnoviti ribiz je listopadni, maleni, više ili manje razgranjeni grm visine do 1,5 m s tankom, sivkastosmeđom, uglavnom ispucanom korom koja se odlupljuje. Izbojci su tanki, svjetlosmeđi, većinom malo bridasti, sivkasto maljavi, na koljencima imaju po tri čvrste bodlje, a između koljenaca često pojedinačne, tanke, malene, slabe bodlje. Pupovi su jajastoduguljasti, šiljasta vrha, pokriveni zelenkastosmeđim do crvenkastosmeđim, sjajnim, golim ljuskama. Vršni pupovi su veći od postranih. Listovi su jednostavni, naizmjenični, bez palistića, okruglasti, široki 2 do 5 cm, dlanasto urezani. Imaju tri do pet najčešće tupih, nepravilno zupčastih režnjeva, više ili manje trepavičavog ruba, s obje su strane zeleni, odozdo mogu biti maljavi kao i peteljka. Cvjetovi su dvospolni, aktinomorfni, blijedozeleni ili ružičastozeleni, s dvostrukim ocvijećem sastavljenim od pet lapova i pet latica. Lapovi su jezičasti, stršeće dlakavi, dugački 5 do 7 mm, a latice su 2 do 3 puta kraće od lapova, uspravne i ponekad bijele boje. Andrecej čini pet prašnika s bijelim prašnicama, a ginecej jedan tučak s dlakavom plodnicom. Plod je kuglasta, rjeđe jajasta, zelena ili grimiznocrvenkasta, mesnata, sočna, većinom kruto dlakava boba. Vrsta je rasprostranjena u Europi (osim Skandinavije), sjeverozapadnoj Africi, Kavkazu, Sibiru, Mandžuriji i Himalaji. Raste u gorskim i pretplaninskim šumama, ali i na otvorenim staništima.