LIQUIDAMBAR STYRACIFLUA L. – AMERIČKI LIKVIDAMBAR

Inventarni_broj
18
Godina_sadnje
2006
Podrijetlo sadnica
Rasadnik, nepoznat
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
HAMAMELIDACEAE – SELETNICOVKE

HAMAMELIDACEAE – SELETNICOVKE

U porodicu seletnicovki spada 27 rodova s 80 vrsta listopadnog ili vazdazelenog drveća i grmlja. Listovi su spiralno raspoređeni, jednostavni. Jednospolni ili dvospolni cvjetovi dolaze u glavicama ili resama. Ocvijeće je u obliku perigona, dvovrsno (razlučeno na čašku i vjenčić) ili je reducirano. Andrecej čini četiri do osam prašnika, a ginecej se sastoji od dva plodna lista. Plod je tobolac. Predstavnici ove porodice pretežno su rasprostranjeni u suptropskim i umjerenim područjima istočne Azije i Sjeverne Amerike. U Europi nema predstavnika. Mnoge su vrste dekorativne pa se uzgajaju u parkovima.
Nadred
SAXIFRAGANAE

SAXIFRAGANAE

U skupini središnjih eudikotiledona nekoliko nadredova, i redova koji se mogu razmatrati kao nadredovi, imaju neovisne evolucijske putove te ne pripadaju ni u Rosanae ni u Asteranae. Među njima je i red Saxifragales odnosno istoimeni nadred Saxifraganae kojem pripada 14 do 16 porodica sa 112 rodova i oko 2 500 vrsta. Red je relativno slabo zastupljen u tropskim i suptropskim područjima. Starost se procjenjuje na 111 do 121 milijun godina s divergencijom koja snažnije započine prije 92 do 110 milijuna godina. Monofiliju potvrđuju molekularna i morfološka istraživanja, a glavna su obilježja reda prisutnost elagičke kiseline, bazifiksne prašnice, često podrasli ginecej, plodni listovi koji mogu biti djelomice u vršnom dijelu slobodni, nazubljeni listovi sa žljezdastim dlakama i dr. Red je sestrinski povezan s nadredom Rosanae.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Listopadno drvo koje naraste do 45 m s promjerom debla do 1 m. Krošnja je pravilna, široko piramidalna, razgranata. Na granama se nalaze rebraste plutaste izrasline. Listovi su naizmjenični, jednostavni, dlanasto režnjasti (5 do 7), fino, nepravilno, tupo, žljezdasto napiljenog ruba, široko klinaste, odrezane ili srcaste osnove. Režnjevi su duguljasto trokutasti, šiljastog vrha, a urezi tupi do zaobljeni. Plojka je dugačka i široka 10 do 17 cm, odozgo je tamnozelana, gola, sjajna, odozdo svjetlozelena, duž žila dlakava. Listovi su vrlo dekorativni u jesen, grimiznocrveni sa žutim, zelenim i ljubičastim tonom. Protrljani listovi jako su aromatični. Cvjetovi su jednospolni, anemofilni. Ocvijeća nema, andrecej tvori 4 do 8 prašnika. Više cvjetova tvori glavičasti cvat, a nekoliko sjedećih glavica zajedno dolazi u uspravnim, zbijenim, vršnim grozdovima dugačkim 3 do 6 cm. Plodnica je podrasla, vratovi tučka su mesnati, debeli, a njuške zavinute, zelenkastožute ili crvenkaste. Mnogo cvjetova tvori glavičasti cvat koji visi na tankoj stapci u pazušcu lista. Kuglasti, veliki skupni plodovi vise na tankim stapkama i građeni su od mnogo drvenastih, smeđih, dvodijelnih, valjkastih ili vretenastih tobolaca. Likvidambar je rasprostranjen u istočnim i jugoistočnim dijelovima Sjeverne Amerike. Vrlo dekorativna vrsta s većim brojem kultivara.