PAEONIA×SUFFRUTICOSA ANDREWS – DRVENASTI BOŽUR

Inventarni_broj
19
Godina_sadnje
2006
Podrijetlo sadnica
Rasadnik, nepoznat
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
PAEONIACEAE – BOŽUROVKE

PAEONIACEAE – BOŽUROVKE

Porodicu božurovki predstavlja samo jedan rod Paeonia s 30-ak vrsta koje rastu u Europi, Aziji i zapadnom dijelu Sjeverne Amerike. Biljke su uglavnom višegodišnje i zeljaste, a neke vrste su drvenaste i rastu kao grmovi visine do 2 m. Listovi su naizmjenični, dvostruko neparno perasto sastavljeni. Cvjetovi su aktinomorfni, građeni od 2 do 5 lapova i 5 do 10 latica. Andrecej čini veliki broj prašnika, a ginecej je apokarpni i sastoji se od 2 do 15 plodnih listova s nadraslom plodnicom. Plod je mjehur. Predstavnici ove porodice iznimno su zastupljeni u hortikulturi zbog lijepih cvjetova. Postoji mnogo kultivara kao i njihovih križanaca koji se odlikuju različitim bojama i brojem latica. U Hrvatskoj flori zastupljeno je nekoliko svojti ove porodice.
Nadred
SAXIFRAGANAE

SAXIFRAGANAE

U skupini središnjih eudikotiledona nekoliko nadredova, i redova koji se mogu razmatrati kao nadredovi, imaju neovisne evolucijske putove te ne pripadaju ni u Rosanae ni u Asteranae. Među njima je i red Saxifragales odnosno istoimeni nadred Saxifraganae kojem pripada 14 do 16 porodica sa 112 rodova i oko 2 500 vrsta. Red je relativno slabo zastupljen u tropskim i suptropskim područjima. Starost se procjenjuje na 111 do 121 milijun godina s divergencijom koja snažnije započine prije 92 do 110 milijuna godina. Monofiliju potvrđuju molekularna i morfološka istraživanja, a glavna su obilježja reda prisutnost elagičke kiseline, bazifiksne prašnice, često podrasli ginecej, plodni listovi koji mogu biti djelomice u vršnom dijelu slobodni, nazubljeni listovi sa žljezdastim dlakama i dr. Red je sestrinski povezan s nadredom Rosanae.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Drvenasti božur je listopadni grm koji naraste do 2 m u visinu. Listovi su dvostruko neparno perasto sastavljeni, naizmjenični, a pera i isperci nasuprotni. Isperci su široko jajasti, s 3 do 5 krupnih zubaca ili režnjeva, sjedeći ili s kratkom peteljčicom. Vršni isperak duboko je trorežnjast, a vršni je režanj najveći i krupno trozub. Listovi su dugački do 25 cm, a isperci dugački 5 do 10 cm i široki 2 do 4 cm. Odozgo su zeleni do svjetlozeleni, goli, a odozdo plavkasti, duž žila slabo dlakavi. Cvjetovi su dvospolni, entomofilni. Čaška je građena od 5 zelenih, široko jajastih, nejednakih lapova, a vjenčić od 5 do 11 bijelih, ružičasto presvučenih, obrnuto jajastih latica koje su po rubu nepravilno izrezuckane i dugačke 5 do 8 cm, a široke 4 do 6 cm. Kultivari većinom imaju ispunjene cvjetove različitih boja. Andrecej se sastoji od mnogo prašnika. Ginecej tvori pet nadraslih, gusto vunasto dlakavih, plodnih listova koji imaju kratke vratove te crvene i široke njuške. Cvjetovi dolaze pojedinačno na vrhovima izbojaka. Plodovi su zbirni i sastoje se od pet, katkad više, duguljastih, gusto, smećkastožuto, vunasto dlakavih, horizontalno raširenih višesjemenih mjehura. Drvenasti božur je kultivar nastao križanjem vrsta iz Kine, Paeonia ostii T. Hong et J. X. Zhang, Paeonia rockii (S. G. Haw et Lauener) T. Hong et J. J. Li i Paeonia spontanea (Rehder) T. Hong et W. Z. Zhao.