CEDRUS DEODARA (ROXB. EX D. DON) G. DON – HIMALAJSKI CEDAR

Inventarni_broj
3
Godina_sadnje
2005
Podrijetlo sadnica
Rasadnik, nepoznat
Broj primjeraka
1
Podrazred
PINIDAE - BOROVI, ČETINJAČE, IGLIČAVCI
Porodica
PINACEAE - BOROVKE

PINACEAE - BOROVKE

Sve vrste porodice borovki, jednodomnog drveća ili grmlja, rastu isključivo na sjevernoj polutki. Prvi predstavnici pojavili su se prije otprilike 200 milijuna godina, dok je rod borova nešto mlađi, oko 140 milijuna godina. Bogato raščlanjenje porodice dogodilo se u paleogenu.
Deblo borovki jednostavno je, uspravno i stupasto. Kora je različite debljine i strukturiranosti, od izbrazdane do glatke. Bočni ogranci obično rastu u pršljenovima, a na dugim ograncima mogu se razvijati i kratki ogranci. Listovi su jednostavni i igličasti. Unutar listova i izbojaka često se nalaze smolenice, žljezdani kanali sa smolom. Provodni sustav izgrađuju traheide i sitaste cijevi bez stanica pratilica. Cvjetovi su jednospolni. Ženski oblikuju zbijene cvatove, dok muški ne tvore cvatove ali mogu dolaziti u nakupinama. Prašnici su zavojito raspoređeni i stvaraju polenova zrnca s dva vrećasta napuhnuća za lakše rasprostranjivanje vjetrom. U ženskom gametofitu stvaraju se arhegoniji. U polenovom zrncu iz vegetativne stanice nastaje polenova mješinica kroz čiju citoplazmu putuje spermatogena stanica. Ona će se podijeliti na dvije spermalne stanice od kojih će veća oploditi jajnu stanicu. Istovremeno može doći do oplodnje u više arhegonija, a između budućih embrija ostvarit će se nadmetanje za hranjive tvari. Najsnažniji će embrij uzimati sve više hranjiva iz primarnog endosperma i potisnuti razvitak ostalih. Sjemenke su najčešće okriljene. Klijanci imaju različit broj supki, od 2 do 24.
Porodica uključuje 15 rodova s 225 vrsta, a u Hrvatskoj raste oko 10 svojti iz tri roda (jele, smreke i borovi).
Nadred
Evolucijska linija
Skupina
Himalajski cedar jedna je od četiri reliktne, blisko srodne vrste iz roda cedrova rasprostranjenih u planinskim područjima južnog i jugoistočnog Mediterana i u zapadnim dijelovima Himalaja.

Himalajski cedar može postići visinu i do 50 m, a promjer debla i do 3 m. Krošnja mu je u mladosti čunjasta s povinutim vrhom stabla, a u starijih stabala vrh je krošnje zaobljen. Grane su okomite i s povinutim vrhovima. Jednogodišnji su izbojci gusto dlakavi i nose pojedinačne iglice, a na starijim grančicama u čuperku dolazi 30-ak iglica plavozelene boje, dugačkih 3 do 5 cm i ušiljenih. Češeri su pojedinačni ili dolaze po dva zajedno, jajolikog ili bačvastog oblika, dugački 7 do 10 cm, široki 5 do 6 cm, na vrhu zaobljeni, nezreli su plavkasti, a zreli crvenkastosmeđi.

Prirodno je rasprostranjen u sjeverozapadnom području Himalaja od 1100 do 3000 m nadmorske visine, uglavnom na silikatnoj podlozi. Često raste s himalajskim borovcem. Vrlo je dekorativna vrsta kao pojedinačno stablo ili u manjim grupama. Zastupljen je s većim brojem kultivara na razini formi koje se razlikuju po boji iglica i izbojaka te po obliku stabla.