Vrebinovke pripadaju redu Malvales. Porodica broji oko 900 vrsta svrstanih u 45 do 50 rodova i kozmopolitskog je rasprostranjenja. Listovi su jednostavni, naizmjenični, rjeđe nasuprotni, cjelovita ruba, bez palistića. Cvjetovi su dvospolni ili jednospolni, aktinomorfni, obično tvore vršne klasaste cvatove. Cvjetište je udubljeno i cjevasto produženo. Čaška je obojena poput vjenčića, a sastoji se od četiri ili pet slobodnih lapova. Vjenčić nedostaje ili je preobražen u ljuskave latice. Ocvijeće može biti i u obliku perigona. Broj prašnika obično je dvostruko veći od broja lapova. Plodnica je jednogradna ili dvogradna. Vrat tučka je kratak. Plod je koštunica ili oraščić s jednom ili dvije sjemenke. Ekonomski su značajne vrste koje se koriste za dobivanje tzv. agar drveta ili guharua. Pojedine drvenaste vrste nakon gljivične infekcije luče specifične smole u dosta mekanu i svijetlo obojenu srčiku drveta. Nakon toga srčika postaje tamna, tvrda i mirisna. Ovo je drvo vrlo cijenjeno u istočnjačkim kulturama jer se iz njega izrađuju mirisni štapići. Mnoge vrste su zbog prekomjerne sječe ugrožene. U Hrvatskoj raste nekoliko otrovnih i ugroženih vrsta iz roda Daphne.

Jedna od najbrojnijih skupina pravih dvosupnica. Prema suvremenim molekularnim istraživanjima predstavlja monofiletsku skupinu. Većina predstavnika ima listove s palistićima i različitu debljinu vanjskog i unutarnjeg integumenta. Starost ove skupine procjenjuje se na 108 do 117 milijuna godina.

Nadred je podijeljen u 17 redova, 143 porodice, 3 700 rodova i oko 80 000 vrsta. Velik broj vrsta iz ove skupine ima golem gospodarski značaj za čovjeka. Unutar ove skupine razlikuju se dvije evolucijske grane bez taksonomskog imena te se u nazivlju koriste termini Eurosidae I i II ili Rosidae I i II, a u novije vrijeme koriste se nazivi fabide i malvide prema najznačajnijim redovima ovih grana Fabales i Malvales.

Jedini red koji ne pripada u fabide i malvide je Vitales s 1 porodicom Vitaceae i 14 rodova s oko 850 vrsta rasprostranjenih u pantropskim do umjereno toplim područjima. Najpoznatiji je rod Vitis s oko 60 vrsta koje rastu uglavnom u umjerenim do toplim područjima sjeverne polutke, u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, na Kavkazu, Bliskom istoku i u Europi (srednja, istočna i južna). Prvi koji su počeli kultivirati vinovu lozu bili su Semiti i Arimi, drevni stanovnici Mezopotamije, a najstariji arheološki nalazi grožđa potječu iz razdoblja oko 7000 g. pr. Kr. (Turska, Sirija, Libanon). Danas se uglavnom uzgaja mnoštvo varijeteta vrste Vitis vinifera L.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.