DAPHNE MEZEREUM L. – OBIČNI LIKOVAC

Inventarni_broj
59
Godina_sadnje
2014
Podrijetlo sadnica
Žumberačka gora
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
THYMELAEACEAE – VREBINOVKE

THYMELAEACEAE – VREBINOVKE

Vrebinovke pripadaju redu Malvales. Porodica broji oko 900 vrsta svrstanih u 45 do 50 rodova i kozmopolitskog je rasprostranjenja. Listovi su jednostavni, naizmjenični, rjeđe nasuprotni, cjelovita ruba, bez palistića. Cvjetovi su dvospolni ili jednospolni, aktinomorfni, obično tvore vršne klasaste cvatove. Cvjetište je udubljeno i cjevasto produženo. Čaška je obojena poput vjenčića, a sastoji se od četiri ili pet slobodnih lapova. Vjenčić nedostaje ili je preobražen u ljuskave latice. Ocvijeće može biti i u obliku perigona. Broj prašnika obično je dvostruko veći od broja lapova. Plodnica je jednogradna ili dvogradna. Vrat tučka je kratak. Plod je koštunica ili oraščić s jednom ili dvije sjemenke. Ekonomski su značajne vrste koje se koriste za dobivanje tzv. agar drveta ili guharua. Pojedine drvenaste vrste nakon gljivične infekcije luče specifične smole u dosta mekanu i svijetlo obojenu srčiku drveta. Nakon toga srčika postaje tamna, tvrda i mirisna. Ovo je drvo vrlo cijenjeno u istočnjačkim kulturama jer se iz njega izrađuju mirisni štapići. Mnoge vrste su zbog prekomjerne sječe ugrožene. U Hrvatskoj raste nekoliko otrovnih i ugroženih vrsta iz roda Daphne.
Nadred
ROSANAE

ROSANAE

Jedna od najbrojnijih skupina pravih dvosupnica. Prema suvremenim molekularnim istraživanjima predstavlja monofiletsku skupinu. Većina predstavnika ima listove s palistićima i različitu debljinu vanjskog i unutarnjeg integumenta. Starost ove skupine procjenjuje se na 108 do 117 milijuna godina.
Nadred je podijeljen u 17 redova, 143 porodice, 3 700 rodova i oko 80 000 vrsta. Velik broj vrsta iz ove skupine ima golem gospodarski značaj za čovjeka. Unutar ove skupine razlikuju se dvije evolucijske grane bez taksonomskog imena te se u nazivlju koriste termini Eurosidae I i II ili Rosidae I i II, a u novije vrijeme koriste se nazivi fabide i malvide prema najznačajnijim redovima ovih grana Fabales i Malvales.
Jedini red koji ne pripada u fabide i malvide je Vitales s 1 porodicom Vitaceae i 14 rodova s oko 850 vrsta rasprostranjenih u pantropskim do umjereno toplim područjima. Najpoznatiji je rod Vitis s oko 60 vrsta koje rastu uglavnom u umjerenim do toplim područjima sjeverne polutke, u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, na Kavkazu, Bliskom istoku i u Europi (srednja, istočna i južna). Prvi koji su počeli kultivirati vinovu lozu bili su Semiti i Arimi, drevni stanovnici Mezopotamije, a najstariji arheološki nalazi grožđa potječu iz razdoblja oko 7000 g. pr. Kr. (Turska, Sirija, Libanon). Danas se uglavnom uzgaja mnoštvo varijeteta vrste Vitis vinifera L.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Listopadni grm visine do 2 m s više ili manje uspravnim stabljikama. Izbojci su sivkastosmeđi, u početku čupavo dlakavi. Listovi su jednostavni, izmjenični, duguljastosuličasti, dugački 3 do 8 cm, široki 0,8 do 2,5 cm, klinaste osnovice, šiljasta vrha. Odozgo su tamnozeleni i bez sjaja, a odozdo malo svjetliji, tanki, goli ili trepavičavo dlakavi, s kratkom peteljkom. Cvjetovi su aktinomorfni, dvospolni, mirisavi, s jednostavnim perigonom sastavljenim od četiri ružičastogrimizna (iznimno bijela) tepala, tupasta do šiljasta vrha. S gornje strane tepala su gola, a s donje mekano dlakava. U cvijetu se nalazi osam prašnika te jedan tučak s nadraslom plodnicom građenom od jednog plodnog lista. Po dva do četiri cvijeta skupljena su u klupčice smještene postrance na granama u pazušcu prošlogodišnjih listova tako da klupčice tvore isprekidani klas. Cvate prije ili za vrijeme listanja. Plod je svjetlocrvena, sjajna, jajastokuglasta koštunica s jednom smeđom košticom. Obični likovac rasprostranjen je u Europi, na Kavkazu, u Turskoj, sjevernom Iranu, zapadnom i istočnom Sibiru. Raste u šumama bukve, smreke, planinskog bora te mješovitim šumama listača i četinjača na rahlim, bazičnim i kiselim, vlažnijim tlima. Svi su dijelovi biljke otrovni, a osobito kora i plodovi. Sadrži glikozid dafnin, smolu mezerein i druge tvari .