FUMANA PROCUMBENS (DUNAL) GREN. ET GODR. – OBIČNI SUNČAC

Inventarni_broj
133
Godina_sadnje
2021
Podrijetlo sadnica
Sjeverni velebit
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
CISTACEAE – BUŠINOVKE

CISTACEAE – BUŠINOVKE

Bušinovke pripadaju redu Malvales. U ovoj porodici biljke su aromatski grmovi ili polugrmovi koji često uspijevaju na otvorenim, sunčanim i kamenitim staništima, većinom na toplim do umjerenim područjima sjeverne polutke, osobito na Sredozemlju gdje su vrlo značajne sastavnice u različitim biljnim zajednicama makije, gariga i kamenjara. Ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić, rijetko perigon. Andrecej je građen od velikog broja prašnika. Ginecej se sastoji od različitog broja plodnih listova. Mnogi bušini imaju prašnike osjetljive na dodir te se savijaju prema van prilikom dolaska kukca oprašivača i zasipavaju ga polenom. Plodnica je nadrasla. Vrlo aromatske izlučevine koriste se u industriji parfema (tzv. ladanum). U Hrvatskoj rastu predstavnici roda Cistus , roda Fumana , bušini, sunčaci, predstavnici najbrojnijeg roda vrstama Helianthemum, sunčanice te predstavnici roda Tuberaria, s ukupno oko 30 svojti.
Nadred
ROSANAE

ROSANAE

Jedna od najbrojnijih skupina pravih dvosupnica. Prema suvremenim molekularnim istraživanjima predstavlja monofiletsku skupinu. Većina predstavnika ima listove s palistićima i različitu debljinu vanjskog i unutarnjeg integumenta. Starost ove skupine procjenjuje se na 108 do 117 milijuna godina.
Nadred je podijeljen u 17 redova, 143 porodice, 3 700 rodova i oko 80 000 vrsta. Velik broj vrsta iz ove skupine ima golem gospodarski značaj za čovjeka. Unutar ove skupine razlikuju se dvije evolucijske grane bez taksonomskog imena te se u nazivlju koriste termini Eurosidae I i II ili Rosidae I i II, a u novije vrijeme koriste se nazivi fabide i malvide prema najznačajnijim redovima ovih grana Fabales i Malvales.
Jedini red koji ne pripada u fabide i malvide je Vitales s 1 porodicom Vitaceae i 14 rodova s oko 850 vrsta rasprostranjenih u pantropskim do umjereno toplim područjima. Najpoznatiji je rod Vitis s oko 60 vrsta koje rastu uglavnom u umjerenim do toplim područjima sjeverne polutke, u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, na Kavkazu, Bliskom istoku i u Europi (srednja, istočna i južna). Prvi koji su počeli kultivirati vinovu lozu bili su Semiti i Arimi, drevni stanovnici Mezopotamije, a najstariji arheološki nalazi grožđa potječu iz razdoblja oko 7000 g. pr. Kr. (Turska, Sirija, Libanon). Danas se uglavnom uzgaja mnoštvo varijeteta vrste Vitis vinifera L.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Obični sunčac je polugrm s polegnutim, većinom na sve strane usmjerenim, prileglo dlakavim stabljikama dugačkim do 40 cm i iznimno snažnim glavnim korijenom. Plodni ogranci pridignuti su u visinu do oko 15 cm. Listovi su vazdazeleni, naizmjenični, jednostavni, cjeloviti, linearni, dugački 0,4 do 1,8 cm i široki 0,5 do 2 mm, pri osnovi malo suženi, s malenim šiljkom na vrhu. Na poprečnom presjeku su trobridni, zeleni, sitno, više ili manje trepavičavo dlakavi bez palistića. Listovi donjeg dijela stabljike manji su od listova gornjeg dijela. Cvjetovi su dvospolni, aktinomorfni. Čaška se sastoji od pet lapova poredanih u dva kruga, dva vanjska lapa nešto su kraća, uska i trepavičavo dlakava ruba, a tri unutarnja su duža, jajasta i suhokožičasta. Vjenčić gradi pet okruglastojajastih žutih latica koje brzo otpadaju. U cvijetu je mnogo prašnika, jedan tučak s nadraslom plodnicom. Cvjetovi su pojedinačni u pazušcima listova. Plod je mnogosjemeni, trobridni, trodijelni tobolac. Obični sunčac rasprostranjen je u Europi (osim Britanskog otočja i Skandinavije), Maloj Aziji, Kavkazu i Iranu. Raste na suhim, toplim staništima ( kamenjarima, kamenjarskim pašnjacima), na bazičnim tlima povrh podloge od vapnenca .