LARIX DECIDUA MILL. – EUROPSKI ARIŠ

Inventarni_broj
16
Godina_sadnje
2006
Podrijetlo sadnica
Rasadnik, nepoznat
Broj primjeraka
1
Podrazred
PINIDAE - BOROVI, ČETINJAČE, IGLIČAVCI
Porodica
PINACEAE - BOROVKE

PINACEAE - BOROVKE

Sve vrste porodice borovki, jednodomnog drveća ili grmlja, rastu isključivo na sjevernoj polutki. Prvi predstavnici pojavili su se prije otprilike 200 milijuna godina, dok je rod borova nešto mlađi, oko 140 milijuna godina. Bogato raščlanjenje porodice dogodilo se u paleogenu.
Deblo borovki jednostavno je, uspravno i stupasto. Kora je različite debljine i strukturiranosti, od izbrazdane do glatke. Bočni ogranci obično rastu u pršljenovima, a na dugim ograncima mogu se razvijati i kratki ogranci. Listovi su jednostavni i igličasti. Unutar listova i izbojaka često se nalaze smolenice, žljezdani kanali sa smolom. Provodni sustav izgrađuju traheide i sitaste cijevi bez stanica pratilica. Cvjetovi su jednospolni. Ženski oblikuju zbijene cvatove, dok muški ne tvore cvatove ali mogu dolaziti u nakupinama. Prašnici su zavojito raspoređeni i stvaraju polenova zrnca s dva vrećasta napuhnuća za lakše rasprostranjivanje vjetrom. U ženskom gametofitu stvaraju se arhegoniji. U polenovom zrncu iz vegetativne stanice nastaje polenova mješinica kroz čiju citoplazmu putuje spermatogena stanica. Ona će se podijeliti na dvije spermalne stanice od kojih će veća oploditi jajnu stanicu. Istovremeno može doći do oplodnje u više arhegonija, a između budućih embrija ostvarit će se nadmetanje za hranjive tvari. Najsnažniji će embrij uzimati sve više hranjiva iz primarnog endosperma i potisnuti razvitak ostalih. Sjemenke su najčešće okriljene. Klijanci imaju različit broj supki, od 2 do 24.
Porodica uključuje 15 rodova s 225 vrsta, a u Hrvatskoj raste oko 10 svojti iz tri roda (jele, smreke i borovi).
Nadred
Evolucijska linija
Skupina
Stablo naraste do 35 m visoko, krošnja je svijetla, rijetka, čunjasta, kasnije nepravilna. Kora je ljuskava, siva, a u starosti sivosmeđa. Grane su horizontalno otklonjene ili vise s vrhovima okrenutim prema gore. Grančice vise, izbojci su goli, tanki, žućkasti, a kratki izbojci koji oblikuju osnovu za čuperke iglica crnosmeđe su boje. Iglice su svjetlozelene, mekane, jednogodišnje, a prije opadanja poprimaju zlatnožutu boju. U čuperku se nalazi od 30 do 40 iglica dužine 1 do 3 cm, s gornje strane su plosnate, a s donje strane izbočene. Ženski su cvatovi duguljasto valjkasti, purpurni, rijetko zeleni. Češeri su jajoliki, dugački 2,5 do 4 cm i široki 2 cm, kožasti, svjetlosmeđi. Ariš počinje rano cvasti, već od svoje 6 do 10 godine. Cvate često i obilno. Drvo mu je trajno i kvalitetno.

Europski ariš srednjoeuropska je vrsta koja raste u Alpama, Karpatima, Sudetima te u južnoj i srednjoj Poljskoj, a zbog izdvojenih areala poznato je nekoliko podvrsta, veći broj varijeteta i formi. Ovisno o geografskom položaju raste od 350 m pa sve do 2400 m nadmorske visine. Za razvitak zahtijeva mnogo svjetla, vapnena tla i dobro strujanje zraka. Vrlo je otporan na niske temperature i do –50 °C. Zbog kvalitetnog drva dosta su raširene njegove šumske kulture, a prisutan je i u hortikulturi kao zanimljiva listopadna četinjača. Pripada rodu koji ima tri vrste u Sjevernoj Americi, jednu u Europi i šest u Aziji.