Javorovke pripadaju redu Sapindales. Porodica sadrži dva roda s oko 200 vrsta rasprostranjenih uglavnom u umjerenim, rjeđe planinskim područjima sjeverne polutke, a vrlo mali broj vrsta dolazi u planinskim područjima tropa. Predstavnici ove porodice rastu kao drveće ili grmlje. Listovi su im listopadni, nasuprotni, jednostavni ili sastavljeni bez palistića. Javorovke imaju dvospolne i jednospolne cvjetove koji dolaze u cvatovima čuperku, grozdu i gronji. Cvjetovi su pravilni i ciklički, aktinomorfni, tetramerni ili pentamerni. Ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić, rijetko perigon. Andrecej je građen od 4, 8 ili 12 prašnika. Ginecej se sastoji od dva plodna lista. Plodnica je nadrasla. Placentacija je središnjo-marginalna, a u lokulu se nalaze dva viseća sjemena zametka. Oprašivanje se ostvaruje kukcima koje privlači nektar unutar cvijeta. Plod je kalavac. Raspada se na dva merikarpa, tzv. samare. Svaka samara je okriljena jednim jednostranim ili kružnim krilom. Samari se rasprostranjuju vjetrom (anemohorija). Sjemenke nemaju endosperm. Najnovija istraživanja srodstvenih odnosa između javorovki i srodnih porodica ukazuju da bi se one trebale priključiti porodici Sapindaceae kao jedna od njenih potporodica. Javorovke imaju veliku primjenu u građevinarstvu, a šećerni javor se koristi za proizvodnju javorova soka, važne sirovine u prehrambenoj industriji. Mnoge vrste zastupljene su u hortikulturi s mnoštvom kultivara zbog svojih dekorativnih osobina. U Hrvatskoj raste osam vrsta iz roda Acer.

Jedna od najbrojnijih skupina pravih dvosupnica. Prema suvremenim molekularnim istraživanjima predstavlja monofiletsku skupinu. Većina predstavnika ima listove s palistićima i različitu debljinu vanjskog i unutarnjeg integumenta. Starost ove skupine procjenjuje se na 108 do 117 milijuna godina.

Nadred je podijeljen u 17 redova, 143 porodice, 3 700 rodova i oko 80 000 vrsta. Velik broj vrsta iz ove skupine ima golem gospodarski značaj za čovjeka. Unutar ove skupine razlikuju se dvije evolucijske grane bez taksonomskog imena te se u nazivlju koriste termini Eurosidae I i II ili Rosidae I i II, a u novije vrijeme koriste se nazivi fabide i malvide prema najznačajnijim redovima ovih grana Fabales i Malvales.

Jedini red koji ne pripada u fabide i malvide je Vitales s 1 porodicom Vitaceae i 14 rodova s oko 850 vrsta rasprostranjenih u pantropskim do umjereno toplim područjima. Najpoznatiji je rod Vitis s oko 60 vrsta koje rastu uglavnom u umjerenim do toplim područjima sjeverne polutke, u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, na Kavkazu, Bliskom istoku i u Europi (srednja, istočna i južna). Prvi koji su počeli kultivirati vinovu lozu bili su Semiti i Arimi, drevni stanovnici Mezopotamije, a najstariji arheološki nalazi grožđa potječu iz razdoblja oko 7000 g. pr. Kr. (Turska, Sirija, Libanon). Danas se uglavnom uzgaja mnoštvo varijeteta vrste Vitis vinifera L.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.