Rutovke pripadaju redu Sapindales. Porodica rutovki sadrži oko 150 rodova s oko 900 široko rasprostranjenih vrsta u umjerenim, suptropskim i tropskim područjima svih kontinenata. Uglavnom rastu kao grmlje, drveće, polugrmlje te zeljasto bilje. Listovi su vazdazeleni ili listopadni, naizmjenični, nasuprotni ili zavojiti, kožasti ili zeljasti. Mogu biti jednostavni ili sastavljeni. Cvjetovi su uglavnom dvospolni, rjeđe jednospolni i u većine vrsta grade cvatove; paštitac, metlicu, grozd i gronju. Cvjetovi imaju brakteju, mali su ili srednje veliki. Ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić. Čašku tvore četiri ili pet, a rijetko tri lapa. Vjenčić tvore četiri ili pet, a rijetko tri latice, smještene u jednom pršljenu. Andrecej se sastoji od različitog broja prašnika: 2, 3, 5, 8, 10 ili 20 – 60. Ginecej je apokarpni do cenokarpni. Uglavnom je građen od četiri ili pet plodnih listova, a plodnica je nadrasla. Oprašivanje se ostvaruje kukcima. Plodovi su sočni ili suhi, pucavci ili nepucavci, a u nekih vrsta se stvara zbirni plod. Iz apokarpnih plodova nastaju mjehur, koštunica ili boba. Iz sinkarpnih gineceja nastaju najčešće kalavci, ali mogu i koštunice, perutke ili tobolci. Od sinkarpnog gineceja nastaje i najpoznatiji plod porodice, boba vrlo specifične građe koja se naziva hesperidij (tzv. agrumi, rod Citrus ). Porodica je ekonomski vrlo značajna jer u nju spadaju različite vrste agruma poput limuna, naranče, četruna, mandarine, grejpa te ljekovita vrsta rutvica. U Hrvatskoj raste pet rodova ove porodice s 11 vrsta.

Jedna od najbrojnijih skupina pravih dvosupnica. Prema suvremenim molekularnim istraživanjima predstavlja monofiletsku skupinu. Većina predstavnika ima listove s palistićima i različitu debljinu vanjskog i unutarnjeg integumenta. Starost ove skupine procjenjuje se na 108 do 117 milijuna godina.

Nadred je podijeljen u 17 redova, 143 porodice, 3 700 rodova i oko 80 000 vrsta. Velik broj vrsta iz ove skupine ima golem gospodarski značaj za čovjeka. Unutar ove skupine razlikuju se dvije evolucijske grane bez taksonomskog imena te se u nazivlju koriste termini Eurosidae I i II ili Rosidae I i II, a u novije vrijeme koriste se nazivi fabide i malvide prema najznačajnijim redovima ovih grana Fabales i Malvales.

Jedini red koji ne pripada u fabide i malvide je Vitales s 1 porodicom Vitaceae i 14 rodova s oko 850 vrsta rasprostranjenih u pantropskim do umjereno toplim područjima. Najpoznatiji je rod Vitis s oko 60 vrsta koje rastu uglavnom u umjerenim do toplim područjima sjeverne polutke, u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, na Kavkazu, Bliskom istoku i u Europi (srednja, istočna i južna). Prvi koji su počeli kultivirati vinovu lozu bili su Semiti i Arimi, drevni stanovnici Mezopotamije, a najstariji arheološki nalazi grožđa potječu iz razdoblja oko 7000 g. pr. Kr. (Turska, Sirija, Libanon). Danas se uglavnom uzgaja mnoštvo varijeteta vrste Vitis vinifera L.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.