Iglicovke su kozmopolitska porodica čiji predstavnici rastu od hladnih do tropskih područja. U sedam rodova svrstano je oko 800 vrsta, a u Hrvatskoj rastu 34 svojte iz tri roda. Uglavnom su zeljaste biljke, rjeđe grmlje, uvijek s eteričnim uljima. Ekološki su mezofiti do kserofiti. Gornji listovi su izmjenični, a donji nasuprotni, s peteljkom i bez rukavca. Žljezdasto su točkasti i često mirisni zbog žljezdastih dlaka, ali mogu biti i bez mirisa. Listovi su jednostavni ili sastavljeni obično dlanasto, a rjeđe perasto. Cvjetovi su dvospolni, pojedinačni ili u cvatovima pašticu ili u šticu. Cvat je terminalan, aksilaran ili nasuprotan listu. Ovojni listovi cvata su uobičajeni. Cvjetovi su mali ili srednje veliki, aktinomorfni do djelomično nepravilni, s predlistićem. Obično i su pentamerni, tetraciklički do policiklički. Ocvijeće je razlučeno na čašku i vjenčić. Čaška je izgrađena od pet lapova u jednom pršljenu. Vjenčić je građen od dvije do pet latica unutar jednog pršljena. Latice su klinčave. Vjenčić je obično jarko obojen u nijanse crvenog ili plavog. Andrecej je građen od 5, 10 ili 15 prašnika. Ginecej se sastoji od pet plodnih listova, sinkarpan je, sinstiloovaran (plodnice i vratovi srasli, a njuške slobodne) te nadrastao. Plodnica ima pet lokula, a u svakom se nalazi jedan do dva sjemena zametka. Placentacija je aksilarna. Oprašivanje se ostvaruje kukcima (entomofilija). Plod je suhi kalavac. Svojte roda Geranium , a osobito roda Pelargonium, vrlo su česte vrtne biljke s mnoštvom kultivara i hibrida. Neke vrste koriste se za proizvodnju geraniola koji ima primjenu u industriji ulja i mirisa.

Jedna od najbrojnijih skupina pravih dvosupnica. Prema suvremenim molekularnim istraživanjima predstavlja monofiletsku skupinu. Većina predstavnika ima listove s palistićima i različitu debljinu vanjskog i unutarnjeg integumenta. Starost ove skupine procjenjuje se na 108 do 117 milijuna godina.

Nadred je podijeljen u 17 redova, 143 porodice, 3 700 rodova i oko 80 000 vrsta. Velik broj vrsta iz ove skupine ima golem gospodarski značaj za čovjeka. Unutar ove skupine razlikuju se dvije evolucijske grane bez taksonomskog imena te se u nazivlju koriste termini Eurosidae I i II ili Rosidae I i II, a u novije vrijeme koriste se nazivi fabide i malvide prema najznačajnijim redovima ovih grana Fabales i Malvales.

Jedini red koji ne pripada u fabide i malvide je Vitales s 1 porodicom Vitaceae i 14 rodova s oko 850 vrsta rasprostranjenih u pantropskim do umjereno toplim područjima. Najpoznatiji je rod Vitis s oko 60 vrsta koje rastu uglavnom u umjerenim do toplim područjima sjeverne polutke, u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, na Kavkazu, Bliskom istoku i u Europi (srednja, istočna i južna). Prvi koji su počeli kultivirati vinovu lozu bili su Semiti i Arimi, drevni stanovnici Mezopotamije, a najstariji arheološki nalazi grožđa potječu iz razdoblja oko 7000 g. pr. Kr. (Turska, Sirija, Libanon). Danas se uglavnom uzgaja mnoštvo varijeteta vrste Vitis vinifera L.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.