Brezovke rastu kao jednodomno drveće ili grmlje na području sjeverne polutke, dok manji broj vrsta raste u tropskim područjima Azije i na području Anda. Porodica obuhvaća šest rodova s oko 150 vrsta. U Hrvatskoj rastu predstavnici pet rodova s 11 vrsta. Većinom su mezofiti (biljke umjereno vlažnih staništa). Kora se ponekad sastoji od tankih slojeva, često s istaknutim lenticelama. Zimski pupovi zaštićeni su ljuskama pupova koje su podrijetlom palistići. Listovi su jednostavni, mali do srednje veliki, zavojiti, pršljenasti ili distihni. Plojka je cjelovita, pilasta ili zupčasta ruba. Cvjetovi su maleni, jednospolni, neugledni i snažno reducirani zbog prilagodbe na oprašivanje vjetrom i tvore cvatove. Osnovna jedinica cvata je trocvjetni dihazij. Cvjetovi imaju pricvjetne listove i predlistiće. Ocvijeće je perigon i nalikuje lapovima ili malenim ljuskama, a može biti u potpunosti reducirano. Andrecej gradi jedan do šest prašnika, rijetko veći broj. Ginecej je građen od dva, vrlo rijetko tri plodna lista, cenokarpan, sinovaran (plodnice srasle, a vratovi i njuške slobodni). Plodnica je podrasla. Oprašivanje se ostvaruje vjetrom (anemofilija) zbog čega predstavnici ove porodice proizvode ogromne količine polena. Plod je suh nepucavac, jednosjemeni oraščić, orah ili dvokrila perutka. Vrste iz ove porodice žive u simbiozi s mikoriznim gljivama, a neke vrste u simbiozi su s dušikovim bakterijama koje vežu atmosferski dušik. Mnoge vrste imaju gospodarsku važnost u drvnoj i prehrambenoj industriji (lješnjaci).

Jedna od najbrojnijih skupina pravih dvosupnica. Prema suvremenim molekularnim istraživanjima predstavlja monofiletsku skupinu. Većina predstavnika ima listove s palistićima i različitu debljinu vanjskog i unutarnjeg integumenta. Starost ove skupine procjenjuje se na 108 do 117 milijuna godina.

Nadred je podijeljen u 17 redova, 143 porodice, 3 700 rodova i oko 80 000 vrsta. Velik broj vrsta iz ove skupine ima golem gospodarski značaj za čovjeka. Unutar ove skupine razlikuju se dvije evolucijske grane bez taksonomskog imena te se u nazivlju koriste termini Eurosidae I i II ili Rosidae I i II, a u novije vrijeme koriste se nazivi fabide i malvide prema najznačajnijim redovima ovih grana Fabales i Malvales.

Jedini red koji ne pripada u fabide i malvide je Vitales s 1 porodicom Vitaceae i 14 rodova s oko 850 vrsta rasprostranjenih u pantropskim do umjereno toplim područjima. Najpoznatiji je rod Vitis s oko 60 vrsta koje rastu uglavnom u umjerenim do toplim područjima sjeverne polutke, u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, na Kavkazu, Bliskom istoku i u Europi (srednja, istočna i južna). Prvi koji su počeli kultivirati vinovu lozu bili su Semiti i Arimi, drevni stanovnici Mezopotamije, a najstariji arheološki nalazi grožđa potječu iz razdoblja oko 7000 g. pr. Kr. (Turska, Sirija, Libanon). Danas se uglavnom uzgaja mnoštvo varijeteta vrste Vitis vinifera L.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.