Brijestovke rastu kao drveće ili grmlje u umjerenim područjima sjeverne polutke, dok manji broj vrsta raste u tropskim područjima Azije. Porodica obuhvaća 18 rodova s otprilike 150 vrsta. U Hrvatskoj rastu predstavnici dvaju rodova sa sedam vrsta. Većinom su mezofiti (biljke umjerene vlažnosti staništa). Kora im je glatka, ljuskava, izbrazdana ili bradavičasta. Listovi su jednostavni, izmjenični, zavojiti ili distihni s peteljkom, imaju palistiće, listopadni su ili vazdazeleni. Plojka je cjelovita i često karakteristično asimetrična pri osnovici. Cvjetovi su dvospolni, jednospolni na jednodomnim biljkama ili su poligamno monoecični (jednospolni muški i ženski cvjetovi skupa s dvospolnim cvjetovima). Uglavnom su neugledni, pojedinačni, u cvatu pašticu ili u čuperku. Ocvijeće je perigon i nalikuje čaški (sepaloidno). Listovi ocvijeća slobodni su ili srasli, a grade jedan ili dva pršljena. Andrecej čini dva do osam prašnika, a ginecej se sastoji od dva ili tri plodna lista. Ginecej je većinom parakarpan, sinovaran (plodnice srasle, a vratovi i njuške slobodni), s nadraslom plodnicom. Oprašivanje se ostvaruje najčešće vjetrom (anemofilija). Plod je suh nepucavac (različito okriljene perutke tj. orasi) ili sočan nepucavac (koštunica). Većina vrsta ima vrlo kvalitetno drvo koje se koristi u industiji i građevinarstvu. Drvo je naročito otporno na vodu, pa su se nekada iz određenih vrsta brijestova izrađivale cijevi za vodovod.

Jedna od najbrojnijih skupina pravih dvosupnica. Prema suvremenim molekularnim istraživanjima predstavlja monofiletsku skupinu. Većina predstavnika ima listove s palistićima i različitu debljinu vanjskog i unutarnjeg integumenta. Starost ove skupine procjenjuje se na 108 do 117 milijuna godina.

Nadred je podijeljen u 17 redova, 143 porodice, 3 700 rodova i oko 80 000 vrsta. Velik broj vrsta iz ove skupine ima golem gospodarski značaj za čovjeka. Unutar ove skupine razlikuju se dvije evolucijske grane bez taksonomskog imena te se u nazivlju koriste termini Eurosidae I i II ili Rosidae I i II, a u novije vrijeme koriste se nazivi fabide i malvide prema najznačajnijim redovima ovih grana Fabales i Malvales.

Jedini red koji ne pripada u fabide i malvide je Vitales s 1 porodicom Vitaceae i 14 rodova s oko 850 vrsta rasprostranjenih u pantropskim do umjereno toplim područjima. Najpoznatiji je rod Vitis s oko 60 vrsta koje rastu uglavnom u umjerenim do toplim područjima sjeverne polutke, u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, na Kavkazu, Bliskom istoku i u Europi (srednja, istočna i južna). Prvi koji su počeli kultivirati vinovu lozu bili su Semiti i Arimi, drevni stanovnici Mezopotamije, a najstariji arheološki nalazi grožđa potječu iz razdoblja oko 7000 g. pr. Kr. (Turska, Sirija, Libanon). Danas se uglavnom uzgaja mnoštvo varijeteta vrste Vitis vinifera L.

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.

Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.