PINUS STROBUS L. 'PUMILA'– KULTIVAR AMERIČKOG BOROVCA 'PUMILA'

Inventarni_broj
21
Godina_sadnje
2007
Podrijetlo sadnica
Rasadnik, nepoznat
Broj primjeraka
1
Podrazred
PINIDAE - BOROVI, ČETINJAČE, IGLIČAVCI
Porodica
PINACEAE - BOROVKE

PINACEAE - BOROVKE

Sve vrste porodice borovki, jednodomnog drveća ili grmlja, rastu isključivo na sjevernoj polutki. Prvi predstavnici pojavili su se prije otprilike 200 milijuna godina, dok je rod borova nešto mlađi, oko 140 milijuna godina. Bogato raščlanjenje porodice dogodilo se u paleogenu.
Deblo borovki jednostavno je, uspravno i stupasto. Kora je različite debljine i strukturiranosti, od izbrazdane do glatke. Bočni ogranci obično rastu u pršljenovima, a na dugim ograncima mogu se razvijati i kratki ogranci. Listovi su jednostavni i igličasti. Unutar listova i izbojaka često se nalaze smolenice, žljezdani kanali sa smolom. Provodni sustav izgrađuju traheide i sitaste cijevi bez stanica pratilica. Cvjetovi su jednospolni. Ženski oblikuju zbijene cvatove, dok muški ne tvore cvatove ali mogu dolaziti u nakupinama. Prašnici su zavojito raspoređeni i stvaraju polenova zrnca s dva vrećasta napuhnuća za lakše rasprostranjivanje vjetrom. U ženskom gametofitu stvaraju se arhegoniji. U polenovom zrncu iz vegetativne stanice nastaje polenova mješinica kroz čiju citoplazmu putuje spermatogena stanica. Ona će se podijeliti na dvije spermalne stanice od kojih će veća oploditi jajnu stanicu. Istovremeno može doći do oplodnje u više arhegonija, a između budućih embrija ostvarit će se nadmetanje za hranjive tvari. Najsnažniji će embrij uzimati sve više hranjiva iz primarnog endosperma i potisnuti razvitak ostalih. Sjemenke su najčešće okriljene. Klijanci imaju različit broj supki, od 2 do 24.
Porodica uključuje 15 rodova s 225 vrsta, a u Hrvatskoj raste oko 10 svojti iz tri roda (jele, smreke i borovi).
Nadred
Evolucijska linija
Skupina
Američki borovac brzorastuća je vrsta koja naraste između 25 i 30 m u visinu, a može narasti i do 50 m. Široke je čunjaste krošnje koja je u starijih jedinki proširena i nepravilna. Grane su okomito otklonjene. Kora debla tanka je, glatka, sjajna i sivozelena, a u starijih stabala smeđesiva, uzdužno duboko ispucala i stvara četverouglaste ljuske. U čuperku dolazi po pet tankih, mekanih, plavozelenih, napiljenih iglica dugačkih između 6 i 14 cm i širokih oko 0,5 cm. Bijele pruge puči na unutarnjim su stranama iglica. Češeri su dugački 8 do 20 cm, široki 3 do 4 cm, smeđi, često slabo zakrivljeni.

Rasprostranjen je u istočnom dijelu Sjeverne Amerike od Newfoundlanda preko južne Kanade i država uz Velika jezera do juga država Iowe, Illinoisa i planina Applachi sve do sjevernih područja Georgije. Raste od nizinskih do planinskih područja u mješovitim sastojinama s drugim vrstama borova, smreka i jela. Budući da brzo raste i ima kvalitetno drvo za mnoge vrste proizvoda, već 1705. godine unesen je u Europu i uzgaja se na velikim površinama.

Zanimljiv je i kao hortikulturna vrsta s više kultivara. Forma 'Pumila' patuljastog je rasta, okruglastog oblika, a iglice su srebrnastozelene boje i uvinute.