RHAMNUS INTERMEDIA STEUD. ET HOCHST. – PRIMORSKA KRKAVINA

Inventarni_broj
154
Godina_sadnje
2017
Podrijetlo sadnica
Sjeverni Velebit
Broj primjeraka
1
Podrazred
MAGNOLIIDAE - KRITOSJEMENJAČE
Porodica
RHAMNACEAE – PASJAKOVKE

RHAMNACEAE – PASJAKOVKE

Pasjakovke su drvenaste, većinom grmolike biljke. Listovi su jednostavni, bez palistića, zavojito ili nasuprotno raspoređeni, mali, zelenkasti ili žućkasti. Cvjetovi su radijalno simetrični (aktinomorfni), dvospolni ili zbog redukcije jednospolni. Cvjetište je vrčasto. Ocvijeće je peteročlano, rijetko četveročlano, plodnica je obrasla ili podrasla. Plod je tobolac, koštunica ili sinkarpni oraščić. Predstavnici ove porodice uglavnom su rasprostranjeni u umjerenim i suptropskim područjima u istočnoj Aziji, Sjevernoj Americi i Europi. Obuhvaća nekoliko rodova s oko 250 vrsta.
Nadred
ROSANAE

ROSANAE

Jedna od najbrojnijih skupina pravih dvosupnica. Prema suvremenim molekularnim istraživanjima predstavlja monofiletsku skupinu. Većina predstavnika ima listove s palistićima i različitu debljinu vanjskog i unutarnjeg integumenta. Starost ove skupine procjenjuje se na 108 do 117 milijuna godina.
Nadred je podijeljen u 17 redova, 143 porodice, 3 700 rodova i oko 80 000 vrsta. Velik broj vrsta iz ove skupine ima golem gospodarski značaj za čovjeka. Unutar ove skupine razlikuju se dvije evolucijske grane bez taksonomskog imena te se u nazivlju koriste termini Eurosidae I i II ili Rosidae I i II, a u novije vrijeme koriste se nazivi fabide i malvide prema najznačajnijim redovima ovih grana Fabales i Malvales.
Jedini red koji ne pripada u fabide i malvide je Vitales s 1 porodicom Vitaceae i 14 rodova s oko 850 vrsta rasprostranjenih u pantropskim do umjereno toplim područjima. Najpoznatiji je rod Vitis s oko 60 vrsta koje rastu uglavnom u umjerenim do toplim područjima sjeverne polutke, u sjevernoj Africi, zapadnoj Aziji, na Kavkazu, Bliskom istoku i u Europi (srednja, istočna i južna). Prvi koji su počeli kultivirati vinovu lozu bili su Semiti i Arimi, drevni stanovnici Mezopotamije, a najstariji arheološki nalazi grožđa potječu iz razdoblja oko 7000 g. pr. Kr. (Turska, Sirija, Libanon). Danas se uglavnom uzgaja mnoštvo varijeteta vrste Vitis vinifera L.
Evolucijska linija
EUDIKOTILEDONE – PRAVE DVOSUPNICE
Skupina
SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

SREDIŠNJE EUDIKOTILEDONE

Skupinu čine nadredovi: Myrothamnanae, Rosanae, Berberidiopsidanae, Santalanae, Caryophyllanae, Asterane i dva dvojbena nadreda, jedan s redom Dilleniales i drugi s redom Saxifragales.
Monofiliju ove skupine potvrđuju rezultati molekularnih istraživanja. Starost središnjih eudikotiledona procjenjuje se na 113 do 116 milijuna godina, a snažna divergencija započela je prije 109 milijuna godina. Predstavnike skupine ističu primarno pentamerni cvjetovi, pršljenasto raspoređeni cvjetni dijelovi, ocvijeće dobro razlučeno u čašku i vjenčić, dva kruga prašnika, ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista, aksilarna placentacija. U skupini se mogu pojaviti i cvjetovi s mnogo prašnika (poliandrija). Srodstveni odnosi se još uvijek istražuju unutar ove skupine naročito u izdvojenim redovima.
Listopadni, gusto razgranati, polegli do uspravni grm visine do 2 m s pridignutim do uspravnim, trnovitim granama koje su presavijene na različite načine. Kora je smećkastosiva do sivosmeđa, zagasita ili malo sjajna, tanka, glatka. Mladi izbojci su crvenkastosmeđi, slabije maljavi dok su stariji sivkastosmeđi i goli. Izbojci završavaju dugim, čvrstim trnom. Listovi su jednostavni, cjeloviti, nasuprotni, široko eliptični do okruglasti, rjeđe široko obrnutojajasti, dugački 0,9 do 1 cm, široki 0,5 do 1 cm, okruglaste do klinaste osnovice, tupa ili šiljasta vrha, pilasta ruba. S lica su zeleni do tamnozeleni, sjajni, a s naličja malo svjetliji. Cvjetovi su jednospolni ili dvospolni, entomofilni. Čaška je građena od četiri usko jajasta, trokutasto suličasta, šiljasta, žućkastozelena, sjajna, raširena lapa koji su kasnije povinuti prema natrag. Muški vjenčić građen je od četiri usko suličaste, žućkastozelene, kasnije smećkaste latice koje okružuju četiri prašnika prileglih uz njih. Ženski cvijet sadrži žućkastozelene, usko suličaste latice podjednako dugačke kao staminodij uz koje su priklonjene. Plodnica je obrasla, trogradna, kuglasta, zelena, gola, vrat je svjetlozelen, u gornjem dijelu rascijepljen na tri dijela. Plod je kuglasta, crna, glatka, sjajna, sočna, bobičasta koštunica. Endemična primorska krkavina rasprostranjena je od Istre do Albanije na području mediteranske i submediteranske klime po kamenjarima.