U suvremenoj su sistematici kritosjemenjače jedan od 14 podrazreda kopnenih biljka koje se primjenom najnovijih metoda proučavanja srodstvenih odnosa i njihove evolucije mogu podijeliti u četiri glavne evolucijske linije (sl. 156):

• bazalne kritosjemenjače (ANITA linija)
• magnolidni kompleks
• jednosupnice
• prave dvosupnice (eudikotiledone441).

Magnolidni kompleks, jednosupnice i eudikotiledone predstavljaju središnje kritosjemenjače, a prave se dvosupnice mogu razlučiti na bazalne eudikotiledone i središnje eudikotiledone (trikolpate442).

Kritosjemenjače su započele svoju evoluciju već u razdoblju krede (mezozoik) prije otprilike 140 milijuna godina u paleotropskom443 području. Nakon toga nastavlja se njihov ekspanzivni razvoj početkom kenozoika (prije 60 – 70 milijuna godina). Prilagođavat će se različitim kopnenim ekosustavima, a neke će započeti evoluirati i u vodenim ekosustavima (sekundarna pojava).

Prva i najprimitivnija evolucijska linija obuhvaća manji broj drvenastih vrsta koje obavaju u suptropskim i tropskim područjima Azije, Australije, Novog Zelanda i Kariba. U ksilemu nalaze se traheide, rjeđe traheje, plojka je listova cjelovita ili plitko urezana, cvjetovi su uglavnom dvospolni, imaju vrlo velik broj prašnika (i do sto), velik broj plodnih listova, oprašuju se kukcima, plodovi su im koštunice, bobe ili kalavci. Predstavnici porodice lopočevki (Nymphaeaceae) zeljasti su oblici i jedini su rasprostranjeni u čitavom svijetu. U Hrvatskoj raste pet vrsta, npr. bijeli lopoč (sl. 157), žuti lokvanj, patuljasti lokvanj. Naziv skupine izveden je prema početnim slovima latinskih naziva redova i jedne porodice (sl. 157).

Tri evolucijske linije (druga, treća i četvrta) sačinjavaju skupinu središnjih kritosjemenjača (Mezoangiospermae444).

Drugu evolucijsku liniju čini magnolidni kompleks s velikim brojem vrsta (oko 8500) od kojih su gotovo sve drvenaste uz vrlo malo zeljastih oblika. Većina vrsta ima ksilem s trahejama, rijetko s traheidama, uglavnom dvospolne cvjetove, najčešće velik broj prašnika i plodnih listova. Gospodarski su značajne kao aromatične začinske biljke (lovor, muškatni oraščić, paparovac, sl. 158), jestive biljke (plodovi avokada), ukrasne biljke (magnolije) ili se koriste kao drvena građa.

Treća su razvojna linija jednosupnice s udjelom od 22 % vrsta kritosjemenjača (oko 58 000), a velik broj vrsta sačinjavaju predstavnici porodica trava (Poaceae) i kaćunovki ili orhideja (Orchidaceae). Glavna obilježja vrsta ove skupine:

• adventivno korijenje
• zeljasta stabljika, rijetko drvenasta kao rezultat primarnog rasta u debljinu (por. palmi, Arecaceae) ili posebnog oblika sekundarnog rasta u debljinu (rod Dracena, Yucca)
• listovi s paralelnim rasporedom lisnih žila
• ocvijeće koje može biti perigon s najčešćim brojem članova na bazi broja tri i šest ili je ono reducirano,
• u sjemenci imaju jednu supku
• većina hranjivih tvari je u hranjivom staničju, manji dio u supki
• bočno smješten embrij u sjemenci.

Pripadnici porodice trava stvaraju poseban tip bioma, travnjake. Mnoge jednosupnice imaju veliku gospodarsku važnost u životu čovjeka (žitarice, šećerna trska, bambusi). Svrstane su u 11 redova (sl. 159 – 170). Najznačajnije porodice: žabočunovke (Alismataceae), lukovke (Alliaceae), zvanikovke (Amaryllidaceae), kozlačevke (Araceae), šparogovke (Asparagaceae), perunikovke (Iridaceae), ljiljanovke (Liliaceae), kaćunovke (Orchidaceae), mriješnjakovke (Potamogetonaceae), palmovke (Arecaceae), bromelijevke (Bromeliaceae), šiljovke (Cyperaceaea), sitovke (Juncaceae) i trave (Poaceae).

Četvrta su evolucijska linija prave dvosupnice (eudikotiledone) i u nju se svrstava oko 74 % svih kritosjemenjača (oko 193 000 vrsta). Dijele se na bazalne i središnje eukotiledone, a ističe ih ciklički raspored cvjetnih elemenata u pršljenovima koji alterniraju445, dobro razlučeni prašnici na filament i anteru te pelud s tri otvora.

Bazalne eudikotiledone sačinjavaju nadredovi Ceratophyllanae (sl. 171), Ranunculanae (sl. 172), Proteanae (sl. 173), Buxanae (sl. 174), Trochodendranae (sl. 175) i Myrothamnanae (sl. 176). Najznačajnije porodice: žabnjakovke (Ranunculaceae), makovke (Papaveraceae), žutikovke (Berberidaceae), šimširovke (Buxsaceae), vodoklenovke (Platanaceae). Većina vrsta su drvenaste biljke, jednodomne, imaju veći broj plodnih listova i velik broj prašnika.

Središnje eukotiledne obilježava peteročlano ocvijeće, pršljenasti raspored cvjetnih dijelova, razlučena čaška i vjenčić, dva ciklusa prašnika i ginecej građen od 5 ili 3 plodna lista. Skupinu čine nadredovi Rosanae, Berberidiopsidanae (sl. 177), Santalanae (sl. 178), Caryophyllanae i Asteranae.

Najznačajnije porodice nadreda Rosanae su brezovke (Betulaceae), bobovke (Fabaceae sl. 179), bukovke (Fagaceae), ružovke (Rosaceae, sl. 180), vrbovke (Salicaceae), brijestovke (Ulmaceae), javorovke (Aceraceae), kupusovke (Brassicaceae), sljezovke (Malvaceae), nadreda Caryophyllanae kaktusovke (Cactaceae), klinčićevke (Caryophyllaceae sl. 181), lobodovke (Chenopodiaceae), dvornikovke (Polygonaceae), seletnicovke (Hamamelidaceae), a nadreda Asteranae drijenovke (Cornaceae), vrijesovke (Ericaceae), medićevke (Lamiaceae), maslinovke (Oleaceae), broćikovke (Rubiacea), krumpirovke (Solanaceae), celerovke (Apiaceae), zvjezdanovke (Asteraceae), radićevke (Cichoriaceae, sl. 182), zvončikovke (Campanulaceae) i bazgovke (Caprifoliaceae).