Gimnazija Karlovac
Paprati (Monilophyta)
Paprati su se pojavile prije 380 milijuna godina kao zasebna grana u razvoju kopnenih biljaka s bolje razvijenim sporofitom, smanjenim gametofitom koji žive neovisno jedan od drugoga. U građi tijela ističe se adventivno185 korijenje, stabljika koja nosi prave listove (megafile) i nema sposobnost sekundarnog rasta u debljinu. Sporangiji dolaze u nakupinama (sorusi186). Najveći je broj vrsta izosporan, vrlo je malo heterospornih oblika. Za oplodnju im je još uvijek potrebna kao i mahovinama i crvotočinama voda (hidrogamija187 ili zoogamija188).
Paprati se klasificiraju u četiri razvojne linije: psilotumi (Psilotidae) zajedno s jednolistima Ophioglossidae), preslice (Equisetidae), maratide (Maratiidae) i tankostijene paprati (Polypodiidae).
Psilotumi (sl. 69) vrlo su stara skupina paprati s izraženim primitivnijim oznakama, bez pravog korijena, dihotomski razgranatim izdanakom, malim listićima (mikrofilima) ili reduciranim189 listovima. Gametofit je podzemni i živi u zajedništvu s gljivama. Rastu u pantropskim190 i umjereno toplim područjima, a u našoj flori nemaju predstavnika.
185 od lat. adventívus = nadošao, stran, tuđ, adventivan, adventivno korijenje, korijenje koje se razvija nezavisno od glavnog korijena na drugom dijelu biljke, npr. stabljici, listovima 186 od lat. sórus (od grč. σωρόϛ (sorόs) – hrpa, gomila) = nakupina sporangija 187 od lat. hydrogámia (složenica od lat. hydro- (od grč. ὕδωρ (hídor) – voda, predmetak u složenicama koji se na hrvatski ne prevodi nego se preuzima) i grč. γαμέω (gaméo) – ženiti se) hidrogamija) = oplodnja uz pomoć vode, vrste kod kojih se oplodnja ostvaruje uz prisustvo vode 188 od lat. zoogámia (složenica od lat. zoo- (od grč. ζῷον (zόon) – živi stvor, predmetak u složenicama koji se na hrvatski ne prevodi nego se preuzima) i grč. γαμέω (gaméo) – ženiti se) zoogamija) = oplodnja uz pomoć životinja, kod biljaka znači oplodnju pomoću gibljivih muških spolnih stanica (spermatozoida) 189 od lat. redúctio = svedenost, redukcija, nedostatak ili nepotpuni razvitak (zakržljalost) nekog organa koji je u predaka bio razvijen 190 od lat. pantrópicus (od grč. πᾶϛ (pas) – sav i grč. τροπή (tropé) – prekret, zapad, dnevni i polugodišnji sunčev obrat) = koji živi u tropskim područjima, pantropski
Jednolisti su male zeljaste biljke s podzemnom stabljikom (podanak), a korijen je bez korijenskih dlaka. Stvaraju jedan list koji je cjelovit ili jednostavno rasperan i sastoji se od dva dijela, sterilni191 (za proizvodnju hrane) i fertilni192 (nositelj sporangija). Gametofit se razvija pod zemljom i živi u zajedništvu s gljivama. U Hrvatskoj rastu tri ili četiri vrste iz roda mjesečinac (Botrychium, sl. 70, 71) i jednolist (Ophioglossum, sl. 72). Mjesečinac je jedini rod kod kojeg je prisutan ograničeni sekundarni rast u debljinu u odnosu na druge paprati.
191 od lat. stérilis = neplodan, jalov, štur, koji ne donosi plod ili sjeme, sterilan 192 od lat. fértilis = plodan
Preslice započele su svoju evoluciju u gornjem devonu, a snažan razvoj ostvarile su u karbonu kada su pored zeljastih rasle i drvenaste vrste. Činile su značajni floristički element tadašnje vegetacije193 sve do jure194, a nakon tog perioda njihov će se broj smanjivati da bi danas preostala vrlo mala skupina zeljastih oblika s oko petnaestak vrsta. U Hrvatskoj raste čak sedam vrsta.
Preslice su trajnice s razgranjenim podankom iz kojeg rastu člankovite stabljike na kojima se jasno mogu razlučiti nodiji i internodiji. U nodijima se razvijaju listovi koji su vrlo reducirani, djelomično srasli i tvore rukavac te bočni ogranci koji su također člankoviti (filokladiji195).
U pojedinih vrsta izražen je dimorfizam sporofita, zeleni, većinom razgranjen, vegetativni ili sterilni izdanak (sl. 73) te nerazgranati, smeđi, fertilni izdanak (sl. 74) koji nosi strobilus na svom vrhu. Sve su preslice izosporne i stvaraju vrpce za rasprostranjivanje spora pomoću vjetra (haptere196).
193 od lat. vegetátio = bilinstvo, cjelokupni biljni pokrov nekog područja, sve biljne zajednice nekog područja 194 perioda mezozoika197 (započeo prije 200 i završio prije 146 milijuna godina), naziv potječe od malog planinskog lanca Jura smještenog sjeverno od Alpa koji dijeli rijeku Rajnu i Rhonu, ime dolazi od keltskog korijena „jor“ koji je latiniziran u „juria“, što znači šuma. U tom području pronađene su velike naslage vapnenca te je naziv ove planine preuzet za naziv jednog perioda mezozoika. 195 od lat. phyllocládium (složenica od lat. phýllum (od grč. φύλλον (fílon) – list i lat. cladόdium (od grč.ʹκλάδοϛ (kládos) – mladica, grančica) filokladij) = stabljika u obliku lista, ogranak stabljike preobražen u list 196 od lat. hápter = stržaj ili vitica, haptera, dio za prihvaćanje, kod preslica svojim pritiskom haptere pomažu otvaranju sporangija i raspršivanju spora 197 od lat. mesozóic (složenica od lat. meso- (od grč. μέσοϛ (mésos) – srednji u sredini, predmetak u složenicama koji se ne prevodi nego se preuzima) i lat. zoo- (od grč. ζῷον (zόon) – živo biće, stvor, predmetak u složenicama koji se na hrvatski ne prevodi nego se preuzima) mezozoik) = era koja slijedi nakon paleozoika, srednje razdoblje života, započela prije 251 i završila prije 66 milijuna godina. Dijeli se na trijas198, juru i kredu199. 198 od lat. trías (od grč.τριάς (triás) – trojstvo) = trijada, skupina od triju jedinica, prvi period mezozoika započeo prije 251 i završio prije 200 milijuna godina, nazvan po podjeli naslaga stijena na području Njemačke na tri dijela 199 od lat. créda = vrsta tla, latinski naziv za Kretu, treći period mezozoika, započeo prije 146 i završio prije 66 milijuna godina, nazvan po kredi, slabo vezanom, svijetlom vapnenačkom talogu koji se pretežito sastoji od ljušturica lebdećih morskih organizama
Maratide (sl. 75) čini oko 150 vrsta rasprostranjenih u tropskim područjima. Iz gomoljaste stabljike rastu veliki perasto sastavljeni listovi dugački i do nekoliko metara. U Hrvatskoj nemaju predstavnika.
Tankostijene paprati ili osladi najbrojnija su skupina danas živućih paprati. U ovoj velikoj i raznolikoj skupini susrećemo osim kopnenih vrsta i mnoge vrste koje su se sekundarno prilagodile životu u vodi (sl. 76, 77). Starost ove linije paprati procjenjuje se na oko 320 milijuna godina, a među današnjim vrstama postoje predstavnici porodica koje imaju stalnost razvoja iz prijelaza paleozoika u mezozoik (por. Osmundaceae, pujanici). Među njima ima i vrsta koje čine skupinu „drvenastih paprati“ iako one nemaju sekundarni rast već to postižu snažnim razvitkom mehaničkog tkiva (sl. 78). U Hrvatskoj iz ove porodice raste kraljevski pujanik (Osmunda regalis L., sl. 79).
Sporangiji paprati nalaze se na listovima (trofosporofofili200) u skupinama koje zovemo sorusi koji su zaštićeni tankim ovojem (induzij201). U njima stvaraju izospore, a heterosporija je vrlo rijetka. Za oplodnju potrebna im je voda.
200 od lat. trophosporophýllum (složenica od grč. τροφή (trofé) – hrana, lat. spóra (od grč. σπορά (sporá) – sijanje, usjev, plod, sjeme), spora, truska, nespolna rasplodna stanica) i lat. phýllum (od grč. φύλλον (fílon) – list) trofofil) = zeleni list koji stvara hranu i nosi sporangije 201 od lat . indúsium = naziv za dio gornje odjeće u rimskih žena, zastorak, induzij, kožičasti ovoj koji u paprati prekriva sporangije
Najbrojnija skupina paprati s preko 7000 tisuća vrsta od kojih u Hrvatskoj raste oko 100 vrsta su osladi (sl. 80, 81, 82). Protaliji su srcasta oblika. Gametofit je znatno reduciran u odnosu na sporofit i neovisni su jedan o drugome (sl. 83).
