Crvotočine (Lycopodiidae)

Crvotočine su jedna od vrlo značajnih skupina vaskularnih biljaka u razdoblju razvoja bogatih biljnih zajednica paleozojskih tropskih nizinskih šuma i močvarnih područja. Njihov razvoj započeo je u vrijeme kada su pravaskularne biljke bile u procvatu prije približno 410 milijuna godina, a one su doživjele svoj procvat u karbonu. U tom periodu naročito je dominirala skupina drvenastih crvotočina koje su mogle narasti i do 40 m u visinu i 2 m u širinu. Zbog klimatskih i geoloških promjena (već od perma) njihov broj će se smanjivati, a u narednim razdobljima evolucije crvotočina preostat će isključivo zeljasti oblici. Predstavnici ove skupine milijunima godina nisu doživjeli velike promjene u težnji da se zadrže na svojim staništima (uglavnom tropska168 područja) u kompeticiji169 s novim i naprednijim skupinama biljaka. Crvotočine se dijele u četiri reda od kojih je jedan izumrli (Lepidodendrales), a tri su recentna170 (Lycopodiales, Selaginellales i Isoetales) s oko 1000 vrsta.

Predstavnici ove skupine imaju zeljaste, uglavnom puzajuće stabljike, rjeđe uspravne, listovi su mali i zavojito raspoređeni, a mogu biti dvovrsni zeleni za proizvodnju hrane (trofofili171) i oni koji nose sporangije (sporofili172) smješteni najčešće u strobilusu173. Većina vrsta su heterosporne174 crvotočine.

168 od lat. trόpicus (od grč. τροπή (tropé) – prekret, okret, dnevni sunčev obrat, suncostaj, zapad) = tropski 169 od lat. competítio = nadmetanje 170 od lat. récentis = sadašnji, nov, skorašnji 171 od lat. trophophýllum (složenica od grč. τροϕή (trofé) – hrana i lat. phýllum (od grč. φύλλον (fílon) – list) trofofil) = list koji proizvodi hranu 172 od lat. sporophýllum (složenica od lat. spόra (od grč. σπορά (sporá) – sjeme i lat. phýllum (od grč. φύλλον (fílon) – list) sporofil) = list koji nosi sporangij 173 od lat. strόbilus (od grč. στρόβιλοϛ (strόbilos) – zvrk, čigra) = klasić, češerika, dio stabljike s listovima koji nose sporangije 174 od lat. heterospória (složenica od lat. hetero- (od grč. ἕτεροϛ (héteros) – drugi, razno, predmetak u složenicama koji se preuzima ili prevodi na hrvatski kao „razno-“) i lat. spóra (od grč. σπορά (sporá) – sijanje, usjev, plod, sjeme) heterosporija) = pojava kada biljka stvara različite spore, velike ženske i male muške spore

Crvotočinke (Lycopodiales sl. 60, 61) najzastupljenije su u planinskim i tropskim područjima s otprilike 400 svojti. To su puzajuće ili uspravne zeljaste biljke malih listova (mikrofili175) koje na pojedinim ograncima nose izosporangije176 u strobilusu. U Hrvatskoj raste 5 vrsta.

175 od lat. microphýllus (složenica od lat. micro- (od grč. μικρόϛ (mikrόs) – malen, predmetak u složenicama koji se preuzima ili prevodi na hrvatski kao „sitno“) i lat. phýllum (od grč. φύλλον (fílon) – list) mikrofil) = sitnolistan, koji ima sitne listove 176 od lat. isosporángium (složenica od lat. iso- (od grč. ἴσοϛ (ísos)– isti, jednak, predmetak u složenicama koji se na hrvatski ne prevodi nego se preuzima i lat. sporángium (složenica od grč. σπορά (sporá) – sijanje, usjev, plod, sjeme i grč. ἄγγεῖον (angéion) – posuda) izosporangij) = sporangij koji stvaraju iste spore
Sl. 60. Crvotočinka (trofofili)
Sl. 60. Crvotočinka (trofofili)
Sl. 61. Crvotočinka (zeleni trofofili, žuti sporofili)
Sl. 61. Crvotočinka (zeleni trofofili, žuti sporofili)

Selaginele (sl. 62, 63) uglavnom su tropske vrste, ali ih ima i u hladnijim područjima. To su niske zeljaste trajnice s izraženom anizofilijom177. U klasićima stvaraju dvije vrste sporangija; veći ženski ili makrosporangiji178 te manji muški ili mikrosporangiji. Budući da stvaraju dva tipa spora koje se razlikuju, selaginele su heterosporne vrste. Iz makrospora razvijaju se ženski gametofiti ili megaprotaliji179, a iz mikrospora muški gametofiti ili mikroprotaliji180). U Hrvatskoj zastupljene su s tri vrste u primorskim krajevima.

Sl. 62. Tipično tijelo selaginele
Sl. 62. Tipično tijelo selaginele
Sl. 63. Selaginela (anizofilija)
Sl. 63. Selaginela (anizofilija)
177 od lat. anisophýllia (složenica od lat. an- (od grč. ἀν- (an) – bez, ne, predmetak u složenicama koji se preuzima ili prevodi na hrvatski kao „bez-“ ili „ne-“), lat. iso- (od grč. ἴσοϛ (ísos) – isti, jednak, predmetak u složenicama koji se na hrvatski ne prevodi nego se preuzima i lat. phýllum od grč. φύλλον (fílon) – anizofilija) = pojava kada se na istoj biljci pojavljuju različiti oblici listova po vanjskoj građi 178 od lat. macrosporangíum (složenica od lat. macro- (od grč. μαϰρόϛ – velik, predmetak u složenicama koji se na hrvatski ne prevodi nego se preuzima) i lat. sporángium (složenica od lat. spóra (od grč. σπορά (sporá) – sijanje, usjev, plod, sjeme) i gr ἄγγεῖον (angéion) – posuda) makrosporangij) = ženski sporangij u kojem se stvaraju ženske spore ili makrospore 179 od lat. megaprothállium (složenica od lat. mega- (od grč. μέγαϛ (mégas) – velik, predmetak u složenicama koji se na hrvatski ne prevodi nego se preuzima) i lat. prothállium (od grč. πρό (prό) – pred i grč. ϑαλλόϛ (thalόs) – grančica, mladica) megaprotalij) = mala listićasta, nitasta ili kvržičasta tvorba koja se razvija iz haploidne spore u crvotočina i paprati te predstavlja spolnu generaciju ili gametofit, ženski protalij 180 od lat. microprothállium (složenica od lat. micro- (od grč. μιϰρός (mikrόs) – malen, sitan, predmetak u složenicama koji se preuzima ili prevodi na hrvatski kao „sitno-“) i lat. prothállium (od grč. πρό (prό) – pred i grč. ϑαλλόϛ (thalόs) – grančica, mladica) mikroprotalij) = mala listićasta, nitasta ili kvržičasta tvorba koja se razvija iz haploidne spore u crvotočina i paprati te predstavlja spolnu generaciju ili gametofit, muški protalij

Šilatice (Isoetales, sl. 64, 65) zastupljene su s najmanje vrsta (oko 200) u vrlo velikom klimatskom rasponu od toplih do hladnih umjerenih područja. Slične su travama i naseljavaju uglavnom vodena staništa. Šilatice ostvaruju sekundarni rast u debljinu. Iz ove skupine u Hrvatskoj ne raste nijedna vrsta.

Sl. 64. Vodena šilatica (rod Isoetes)
Sl. 64. Vodena šilatica (rod Isoetes)
Sl. 65.Šilatica (rod Isoetes)
Sl. 65. Šilatica (rod Isoetes)

Drvenaste vrste crvotočina (Lepidodendrales181, sl. 66, 67, 68) imale su slabo diferenciran provodni sustav, ksilem i floem s ograničenim djelovanjem kambija, ali je plutni kambij prema unutra stvarao debeli sloj periderma182 što je omogućilo stvaranje vrlo debele kore koja je davala najveći udio u promjeru i masi stabla. Stoga se ove vrste još i zovu „korasto drveće“.

Sl. 66. Različiti oblici tijela vrsta reda Lepidodendrales Sl. 67.
Sl. 66. Različiti oblici tijela vrsta reda Lepidodendrales
Sl. 67. Okamina dijela debla s korijenom drvenaste crvotočine (izraženo dihotomsko grananje korijena)
Sl. 67. Okamina dijela debla s korijenom drvenaste crvotočine (izraženo dihotomsko grananje korijena)
181 od lat. lepidodendron (složenica od lat. lepidótus (od grč. λεπιδωτόϛ (lepidotόs) – ljuskav) i lat. dendro- ( od grč. δένδρον (déndron) – drvo, stablo, predmetak u složenicama koji se na hrvatski ne prevodi nego se preuzima) lepidodendron) = drveće koje ima debeli sloj kore koja se ljušti, korasto drveće, red drvenastih crvotočina 182 od lat. peridérma (složenica od lat peri- (od grč. περί (perí) - okolo, oko, predmetak u složenicama koji se obično preuzima ili prevodi na hrvatski kao „oko(lo)-“ i od grč. δέρμα (dérma) – koža) periderma) = zajednički naziv za sva sekundarna staničja u drvenastih biljaka koja stvara plutni kambij
Sl. 68. Karbonizirani183 ostatak tijela vrste iz reda Lepidodendrales
Sl. 68. Karbonizirani183 ostatak tijela vrste iz reda Lepidodendrales
183 od lat. carbonisátus = pougljenjen, karboniziran, dijelovi biljnih tijela koji se nisu potpuno razgradili zbog nedostatka kisika, visokog tlaka i drugih uvjeta koji su bili u prostoru gdje su se nalazile naslage njihovih tijela

Pojava sekundarnog rasta u debljinu početak je evolucije drvenastog tipa stabljike koji se u starijih skupina znatno razlikuje od odvedenijih oblika u sjemenjača. Za daljnju evoluciju kopnenih biljaka iznimno je značajna heterosporija.

U vrijeme snažnog razvoja karbonskih crvotočina još će jedna skupina vaskularnih biljaka također ostvariti svoj procvat i vrhunac razvoja te zajedno s njima obilježiti floru184 karbona i početka perma, a to su paprati (Monilophyta).

184 od lat. flóra (Flora, božica cvijeća i proljeća u Rimljana) = cvjetana, flora, skup svih biljnih svojti koje obitavaju na nekom području