Ivan Ribar
Rođen:
21. siječnja 1881.

Rodio se u Vukmaniću 21. siječnja 1881. Maturirao je na karlovačkoj Gimnaziji 1899. g. Studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Pragu i Beču. Doktorirao je u Zagrebu 1904. Bavio se odvjetništvom u Zagrebu, Đakovu i Beogradu. Već se kao srednjoškolac uključuje u politički život sudjelujući u pokretu "naprednih hrvatskih studenata". Kao član Hrvatsko-srpske koalicije izabran je za zastupnika u Hrvatski sabor.

Za vrijeme 1. svjetskog rata mobiliziran je kao rezervni časnik i ratuje u Galiciji. Godine 1915. dolazi u Zagreb na zasjedanje Sabora, što ponavlja i 1916. Kraj 1. svjetskog rata zatekao ga je u Đakovu gdje je obnovio svoju odvjetničku kancelariju. Sudjeluje u radu Izvršnog odbora Narodnog vijeća SHS u Zagrebu. U ožujku 1919. imenovan je u Privremeno narodno predstavništvo Kraljevine SHS gdje je obnašao dužnost potpredsjednika, a kasnije predsjednika. Od 1920. do 1922. bio je predsjednik Skupštine Kraljevine SHS. Jedan je od osnivača Demokratske stranke. U vrijeme šestosiječanjske diktature branio je na sudu mnoge političke zatvorenike. Na izborima 1935. bio je kandidat za narodnog poslanika na listi Udružene opozicije.

Predsjednik Društva prijatelja SSSR-a postaje 1939. godine. Nakon okupacije Jugoslavije živi ilegalno u Beogradu te radi na povezivanju s prvacima građanskih političkih stranaka radi njihova pridobijanja za NOP (Narodnooslobodilački pokret). Ivo (Lola) Ribar, njegov sin, uspio je 1942. lažnim propusnicama prebaciti oca iz Beograda u Zemun, zatim u Zagreb. Tajnim partijskim kanalima zagrebačkih ilegalaca stigao je do žumberačkih partizana. U partizanima postaje član KPJ. Na poziv Josipa Broza Tita dolazi u Vrhovni štab sa zadaćom da surađuje na izgradnji sustava narodne vlasti i pripremanju Prvog zasjedanja AVNOJ-a. Na tom zasjedanju u Bihaću 1942. izabran je za predsjednika Izvršnog odbora AVNOJ-a.

Godine 1944. izabran je za predsjednika Prezidija Ustavotvorne skupštine (do 1953.). Narodni poslanik ostao je do 1963.

Odlikovan je Ordenom junaka socijalističkog rada i drugim odlikovanjima. Posljednje godine života proveo je u Zagrebu gdje je umro 1968., a sahranjen je na Mirogoju. Objavio je knjige: Hrvatsko-srpski odnosi u prošlosti, Politički zapisi, Uspomene iz NOB i dr. Karlovačka Gimnazija u razdoblju od 1968. do 1990. nosila je njegovo ime.